Na groblju Gromila, dočeka nas nemilo iznenađenje, veliki crnostrik. Nisam dugo tako velika vidio. Radnik koji se tu nalazio, priskočio je u pomoć i s njima riješio pitanje.
Groblje je sastavni dio Eko sela. Pored groblja gradi se kapelica s izgledom pećine. Kapelica je izgrađena, a križ pored nje je u izgradnji. Više se groblje ne koristi, odiše starinom, nadgrobni spomenici su nešto što se rijetko nađe u našim krajevima. Cijeli okoliš odiše ljepotu. Poged s Gromile puca u daljine sve prema Livnu, Prisoju, Rašeljkama, Zidinama, Bukovoj gori i drugim selima oko Buškog blata. Danas blato više nije blato nego jezero. Potopljeno je cijelo blato za potrebe hidroelektrane koja napaja Split i okolicu s elektripnom energijom.
Saznali smo od naše voditeljice da je Buško blato dobilo naziva po starim hrvatskim imenima (petero braće i njihovim sestrama Bugi i Tugi. Po Bugi dobi naziv blato, a po Tugi planina iznad blata – Tušnica.
Sredinom blata teče rijeka Ričina i ona puni danas jezero vodom. Poslije povijesnog, domoljubnog i rodoljubnog predavanja slijedio je obilazak oko nadgrobnih spomenika i njihovih epitafa pisanim bosančico, poged prema Buškom blatu i spuštanje prema da hrasta.
Ispod zidina groblja nalaze se dva hrasta. Dva hrasta zagrljeni krošnjom imaju za sebe jedinstvenu priču u ovom kraju. U prenošenje su dvije predaje. Jedna kaže da su vojnici koji su se u blizini našli htjeli hrastove posjeći za ogrjev. Narod se digao na noge i nije ih dao, ali se nisu mogli hrvati s vojskom i vojska je naposljetku hrastove pošla pilati. No, u tom času, dok na nebu niti jednog oblačka nije bilo pojavi se oblak iz kojega zasu crvena krupa i potjera vojsku i tako hrastovi ostadoše do dana današnjeg. Visinu niti krošnju ne mijenjaju nego samo dobne godove. Druga predaja govori nastanku hrastova. Naime, dvoje mladih: mladić i djevojka se zaljubili, nisu im se dali ženiti. Jedno je bilo iz siromašne, a drugo iz bogate obitelji. Bio je to razlog da im nisu dali sklopiti brak. No oni su i dalje bježali u brdo dok im se ipak nisu smilovali i ženidbu im dopustili. Za uzvrat njih dvoje posadiše dva žira iz kojih niknuše dva hrasta koja vječno ostaju zagrljeni, kako u krošnji tako i sa isprepletenim žilama u zemlji. Danas pod ta dva hrasta dolaze se slikati mladenci u znak želje da njihova ljubav vječno traje i da bude uvezana kao što su uvezane krošnje i žile dvaju hrastova. Od dvaju hrastova krenuli smo obilaziti staje Eko sela.
Na ulazu u Eko selo smještene su staje za dvadesetak konja. Konji su glavni stanari štala u Eko selu. Uz konje tu se nalaze magarci, koze, srne, jeleni, više vrsta pernatih životinja. Po obilasku staja bila je prilika jahanje na konjima za one koji su htjeli jahati. Poslije obilaska Eko sela, pošli smo na ručak.
Ručak je organiziran u restoranu – konobi Eko sela. Kako to ide s mladima, na brzinu ručak, jedan dva tri zalogaja i sve je gotovo, ustajanje i potražnja rekreacije…
Eko selo u ponudi ima bazen za kupanje, malonogometno igralište, tenisko igralište. No, upravo ono što je zanimalo skupinu srednjoškolaca nije bilo ostvarivo: ni bazensko kupanje, ni malonogomet, ni tenisko igralište. U bazenu se voda mijenja, bazen se čisti od alga. Tenisko igralište nema reketa za iznajmiti, a malonogometno igralište ima jednu probušenu loptu. Razočarani mladi pošli su solo tražiti zabavu. Pošli su, ali ne rekavši vodiču, k jezeru na kupanje. Sat vremena zabave i kupanja. Voda je bila pristojne temperature, ni vanjski zrak nije bio prehladan pa se moglo koji buta bućnuti u vodu. S obale Buškog jezera, krenuli smo autobusu i pravac karmelski samostan na Zidinama.
U samostanu nas je sačekao i dočekao o. Đani Kordić. Lijepo nas primio, pozdravio i prove nas kroz samostan uz pitalice i kratka tumačenja i predavanja. Početno zadržavanje u samostanu bilo je karmelskog grba koji se nalazi u podu izrađen, odmah kod glavnog ulaza. U samostanu se nalazi jedna od poznatijih izložba narodne nošnje na prostorima Hercegovine i šire. Narodna nošnja je po hodnicima samostana prikazana u fotografijama, a u gornjoj prostoriji samostana u odjevnim i ukrasnim dijelovima. Kratko smo se zadržali u novosagrađenoj samostanskoj kapelici. Kapelicu je osmislio i uradio Ilija Skočibušić, molitva, pjesma, kratka šutnja i polazak dalje… krenuli smo kući.
Za povratak kući izabrali smo pravac Karmel na Zidinama, Bukova gora, Rašeljke, Livno, Šuica, Tomislav, Posušje, Široki, Mostar, Kruševo. U Kruševo smo se vratili u 18,30.