Svake godine na mjestu pogibije okupi se obitelj, rodbina, prijatelji poginuli i žitelji Krivodola i Kruševa.
Iako je prošlo 23. godine od pogibije, ne blijedi prisjećanje na sve trenutke kada se dogodila pogibija. Ostaje bolno prisjećanje na ona vremena… onaj koji ih je doživljavao u sebi ih preslaže kao neki „jučerašnji“ film prepun teških osjećaja, ali i bolnog prisjećanja na poginule.
Obred i molitvu za poginule predvodio je gvardijan humački fra Velimir Mandić. Čitanja su navijestili kruševski ministranti i čitači Stipe Gabrić i Mile Marijanović, a evanđelje don Ljubo Planinić.
Prije molitve položeni su vijenci i cvijeće na mjestu pogibije. Vijenci su položeni u ime općine Ljubuški i u ime Šeste bojne Kruševa, a obitelji i rodbina poslije vijenaca zapalili su za poginule svijeće.
Na svršetku molitvenog susreta svima se u ime općine i ljubuških udruga obratio gos. Ivan Luburić – Ković.
Prilaz do mjesta pogibije svake godine pročiste skupina Krivodoljana. Oni organiziraju i druženje uz „čašicu“ poslije obreda. Održavanju mjesta pogibije i pristupa svake godine sudjeluje i Općina Ljubuški i ljubuške udruge proistekle iz Obrambenog rata. Poglavito njihovo sudjelovanje je bilo naglašeno prošle (2014.) godine, tada je put od Tomića kuća do Sinjara nasut pržinom i poravnat bagrom. Svi oni koji svakogodišnje idu na Sinjar iskreno se zahvaljuju za mogući pristup do mjesta pogibije.