Radovi na zvoniku odnose se na slijedeće zahvate:
- Postavljanje skele i štemanje zidova
- Radovi na unutrašnjosti zvonika
- Kamenolom za potrebe obnove crkve
- Strojevi za pilanje kamena
- Održavanje strojeva
- Oblaganje zidova zvonika kamenom
- Fugiranje zidova zvonika
- Farbanje zidova zvonika
- Okapnici na otvorima zvonika
- Kupa na zvoniku
- Stara kupa na zvoniku
- Demontaža stare kupe
- Utovar i dovoženje nove kupe iz SOKOL-a
- Spuštanje stare i podizanje nove kupe
- Prijevoz stare kupe u crkveno dvorište
- Rad na učvršćivanju nove kupe na vrhu zvonika
Postavljanje skele i štemanje zidova.
Početkom 2009. (7. siječnja) započeli smo radove na zvoniku. Radovi su otpočeli s postavljanjem skele i odmah s obijanjem (štemanjem) maltera sa zidova zvonika. Skelu nismo stavili odmah do vrha, nego prema potrebi, kako smo se s obijanjem maltera pomicali prema vrhu zvonika, tako smo i skelu podizali. Postavljanje skele do vrha zvonika i ugrubo obijanje maltera završeno je 21. 1. 2009. Obijanju maltera na zvoniku nastavili smo 14. srpnja i završili sve detalje 31. 7. 2009.
Dijelove skele u gornjem dijelu zvonika (iznad krova crkve) skinuli smo 12. 9. 2009., a zbog različitih potreba i zajedničkih zahvata na zvoniku i na krovu crkve, skela u donjem dijelu zvonika ostala je sve do 15. 6. 2010. Tog istog dana završili smo sve radove na zvoniku osim onih koji su se mogli raditi s partera, to su dijelovi oko uzlaznih vata u zvonik i sama vrata te prizemna prostorija u zvoniku.
Dio skele s gornjeg dijela zvonika skidali smo 12. 9. 2009. i montirali je po sredini lađe crkve za potrebe skidanja stare krovne konstrukcije na crkvi.
Zvonik (lađa crkve) – nabacivanje maltera
Zbog nevremena i čestih kiša štemanje zvonika svršetkom siječnja 2009. prekinuli smo i počeli raditi u lađi crkve na rušenju staroga kora, šalovanju i izgradnji novoga. Šalovanje i izlijevanje arimirano betonske deke završeno je 3. 3. 2009. i odmah smo prešli na radove u unutrašnjosti zvonika, na nabacivanju maltera. S radovima u zvoniku na malteru završili smo 11. 3. 2009. Poslije nabacivanja maltera, čekajući dvadesetak dana započeli smo s farbanjem zvonika iznutra. Farbanje zvonika iznutra započeli smo 6. travnja, s čestim prekidanjima i radovima na drugim mjestima po crkvi završili smo s farbanjem ponutrice zvonika 21. 4. 2009.
Prekide u farbanju smo činili planski. Kad je bilo loše vrijeme, bilo kiša, bilo jak vjetar obavljali smo radove u crkvi ili zvoniku, a kad je bilo vrijeme prihvatljivo išli smo obavljati poslove izvana crkve.
Kamenolom za potrebe obnove crkve
Kamenolomi koji su korišteni za izgradnju crkve nalazili su se u blizini: jedan u crkvenom dvorištu pedesetak metara ispred crkve, a drugi u ogradi Šimuna Sušca, pedesetak metara preko puta. Ova činjenica nas je u početku navodila da i mi negdje u blizini tražimo prihvatljiv kamenolom za potrebe u obnovi crkve. Zakopali smo desno od Šimunove ograde odmah s početka Seliške ulice. Međutim nismo se usrećili, kopali smo ali nismo našli potrebne količine kamena. Vidjevši da moramo ići u daljnju potražnju kamena odlučili smo se zaći po župi i tražiti napuštene kuće i štale koje su kamenom zidane. S tom idejom srušili smo staru kuću Lovre Kordića na Sretnicama , o našem trošku, a kamen pretjerali u crkveno dvorište i koristili ga za oblaganje zvonika. Drugo, što smo pokušali iskoristiti bio je kruševski dom. Dom je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgorio. Ostao je sve do obnove crkve bez krova i neiskorišten. Vidjelo se da se zidovi zbog ispranosti uslijed dugogodišnjih kiša neće moći iskoristi za neku buduću moguću obnovu. Stoga smo u suglasnosti MZ Kruševo odlučili u svojem trošku srušiti zidove izgorjelog doma i kamen iskoristi za potrebe oblaganja zvonika. No, nismo se s domom usrećili. Kamen koji se mogao koristi za potrebe obnove crkve rastjeran je u različitim pravcima po župi, a dio kamena koji se navodno nije mogao iskoristi našao se u vrtlarskoj rupi Anđe Rozić iza škole.
Kamen u obnovi crkve iz različitih pravaca dotjeran u crkveno dvorište korišten je
- za oblaganje zvonika,
- ugradnju oko prozorskih okna
- ugradnja oko glavnog i pomoćnog ulaza u crkvu
- izgradnja polustupova u svetištu crkve
- ugradnja po raznim mjestima po zidovima crkve, mjesta gdje se nalazio beton. Beton smo vadili i kamen ugrađivali.
Strojevi za pilanje kamena
Za pilanje kamena odlučili smo imati svoje strojeve. Jednu pilu kupili smo kod Velimira Ereša na Sretnicama i ona je vlasništvo župnog ureda. Druga pila je vlasništvo Mile Puišića, odnosno Promarka. Za jednu i drugu pilu župni ured je kupovao potrošni materijal. Jednu pilu smo kupili s idejom da je po završetku sviju radova u crkvenom dvorištu preprodamo.
U tijeku rada pokazalo se da je dobro što smo imali dvije pile. Često su nam se kvarile. Nastojali smo ih tako održavati da nam uvijek barem po jedna bude u pogonu.
Održavanje strojeva
U tijeku rada na obnovi crkve događali su nam se kvarovi na strojevima. Održavanje strojeva predvodio je Goran Vidačak (radnik u Promarkuk), a dodatna održavanja organizirali smo iz župnog ureda.
Održavanje elektrike za potrebe strojeva održavali su Nikola Planinić i Bože Vidačak – Dundić.
Održavanje krana obavljali su radnici iz Sarajeva koji su prema potrebi dolazili i kvar otklanjali.
Oblaganje kamenom
Gornji dio zvonika: U razmišljanjima i traženju najprihvatljivijeg načina obrade zvonika odlučili smo se na kombinaciju maltera i kamena.
Naše razmišljanje s početka radova na zvoniku išlo je u tri pravca: Prvo, cijeli zvonik obložiti kamenom. Od toga načina smo odustali jer smo uvidjeli da bi zvonik monotono izgledao.
Drugi način bio je: nabaciti na cijeli zvonik malter. Odustali smo i od toga načina. Smatrali smo da se neće uklopiti zvonik nabačen sa malterom, a crkva s fugiranim kamenom.
Treći način bio je ovaj koji je urađen: kombinacija maltera i kamena. U traženju načina fasadnog rada na zvoniku problem nam je bio što je dio zvonika, donji dio, do visine cerklaža, izgrađen kamenom, a drugi dio u šezdesetim godinama prošlog stoljeća građen je betonom. Znali smo da će nam oblaganje zvonika kamenom, oduzeti i vremena i novaca. Onaj dio zvonika koji je građen kamenom, trebalo je stare fuge očistit do dva centa u dubinu, pjeskariti i ponovo fugama obrađivati. Drugi, teži dio posla odnosio se na obljepljivanje betonskog dijela zvonika kamenom. Nastalo nam je pitanje gdje naći prihvatljivu boju i kvalitetu kamena koji bi se uklopio s već postojećim kamenom na zvoniku i na crkvi. Drugi problem je bio dug i iscrpan posao: pilanje kamena u ploče debljine do tri centa, špicanje, lijepljenje i fugiranje. To je posao koji dugo traje, iziskuje strpljenja i znalačkih zahvata. Mora se paziti, strogo paziti da se malter i kamen tako uklapaju da bi se izbjegle moguće praznine koje bi kasnije stvarale problem ako bi vlaga ušla u zid. U tom slučaju na jednom mjestu bi vlaga ulazila a na nekom drugom se pojavljivala. Naći mjesto gdje vlaga ulazi vrlo je teško.
Pripreme za oblaganje zvonika započeli smo pilanjem kamena 1. 8. 2009. Nakon desetak dana pilanja 10. 8. 2009. započeli smo s oblaganjem zvonika kamenom.
U tijeku oblaganja naišli smo na problem različitih nijansa boja kamena. Kad bi se kamen držao na zemlji, u manjoj razdaljenosti od očiju nismo primjećivali da ima razlike u boji između jednog i drugog kamena, ali kad bi se kamen podigao i zalijepio na zid zvonika i pogledalo ga se iz razdaljine, pa još uslijed kiše koja bi nakvasila zid pojavila se različitost boja kamena. To je bilo naše neiskustvo s ugradnjom kamena. Zahvalni smo Bogu što smo te razlike primijetili prije demontiranja skele. Primijetili smo ih i odmah rješavali.
Oblaganje zvonika kamenom predvodio je Kusur. S Kusurom su veći dio rada na oblaganju i pripremi kamena za oblaganje radili: Dragan, Samel, Dževad i Roso.
Donji dio zvonika: dio koji je građen skupa s lađom crkve (1934. – 1936.). Izvođen je istim kamenom s kojim je i crkva zidana. Tako je zvonik bio izgrađen do visine cerklaša crkve. Taj dio zvonika radili smo skupa sa zidom lađe crkve i zidom svetišta.
Radove smo započeli 10. 5. 2010., postavljanjem potrebne skele. Dio skele smo prenosili sa svetišta na zvonik.
Izvodili smo usklađeno rad na malteru, čišćenju fuga, pjeskarenju, impregnaciji, fugiranju i farbanju dijelova zvonika koji su nabačeni malterom.
U izradi kutova zvonika malterom koristili smo se kutnim lajsnama.
Kutove zvonika smo započeli nabacivati malterom 18. 5. 2010. a završili skupa s ostalim radovima na zvoniku 15. 6. 2010. Poslije lipnja 2010. ostalo nam je uraditi radove u prizemlju zvonika i oko vanjskih vrata.
Radove s malterom i oblaganje oko vrata kamenom, u prizemlju zvonika izvodili smo u kolovozu 2011.
Viseće arkade na zvoniku: na zvoniku na ukrasnim dijelovima ispod kupe postavljene su viseće arkade. Arkade su izrađene betonom na podu i učvršćivane vijcima na zidove. Premazivane su i zaštićene da ne bi vlaga iza njih zalazila.
Fugiranje zidova na zvoniku
Gornji dio zvonika: Poslije mjesec dana rada na oblaganju zidova zvonika, početkom rujna (2. 9. 2009.) vršili smo probna fugiranja. Prije „otvorenog“ fugiranja izvodili smo probna fugiranja na zidovima crkve. Koristili smo se s više nijansa boja i sastojaka fuga mase. Ponašanje fuga mase isprobavali smo i pratili na različitim temperaturama.
Morali smo paziti:
- da se fuge uklope bojom u cjelokupni izgled crkve
- da se kvalitetno izvedu, pozorno, da se ne bi dogodilo da voda i vlaga između pukotina na fugama ne ulazi u zidove. Fuge nisu smjele nigdje pucati. Brigu oko kvalitete fuge nosili smo u sebi sve do završetka radova, a i dalje smo patili ponašanje fuga.
Fugiranje zvonika smo započeli 3., a završili 7. 9. 2009. Izvodili smo ga relativno brzo. Organizirali smo se u više skupina i krenuli u rad.
Donji dio zvonika: U donjem dijelu zvonika nalazi se kamen identičan kamenu na zidovima crkve. Taj kamen smo poslije štemanja postojećeg maltera pjeskarili, prali, fuge čistili, premazivali impregnaciju, fugirali… Radovi na donjem dijelu zvonika započeti su 15. 5. 2010. a završeni 15. 6. 2010.
Farbanje zvonika
Počinjući farbati zvonik, morali smo imati ispred sebe cjelokupni objekt crkve. Morali smo imati u viziji: izgled kamena, fuga, visećih arkada, boju krova crkve. Sve smo morali posložiti i s farbanjem zvonika započeti. Prvo farbanje na cjelokupnoj crkvi započeli smo upravo na zvoniku. Poslije obilazaka nekoliko objekata po Hercegovini koji su nam upadali u oči, koje smo imali zapisane išli smo ponovo obići, potražiti adekvatni broj boje i krenuti u farbanje. Htjeli smo da se boja crkve uklopi s okolišem. To nam je početna vodilja bila.
Prošli smo na nekoliko mjesta po crkvi probno farbanje.
Odlučili se za nijanse boje i 7. 9. 2009. započeli sa završnim dijelom rada na zvoniku, s farbanjem i to u gornjem dijelu zvonika. Glavninu farbanje smo završili 10. rujna., a 15. rujna, farbanjem žaluzina, farbanje je završeno u cijelosti. Zvonik su farbali: Đževad, Seno i Eso.
Donji dio zvonika farbali smo u radovima koji su izvođeni od 15. 5. 2010. do 15. 6. 2010.
Okapnici na otvorima na zvoniku
Pred samo skidanje skele ostalo nam je završiti okapnike oko žaluzina na zvoniku. Glavninu radova oko limarije na zidovima zvonika uradili smo 10, 11 i 12. rujna 2009., neki dijelov limarije uklopljeno u druge poslove na zvoniku i crkve završavali smo sve do 18. rujna. Limarske radove izvodili su Željko Marijanović, Dražan Raspodić – Gile, Mario Šaravanja – Mijan, Bernard Rozić, a potrebno zavarivanje izvodio je Drago Božić.
Bakreni vijenac po sredini crkve, na kamenom prstenu postavljali smo u radovima uklopljeno sa krov crkve.
Kupa zvonika
Stara kupa: Na zvoniku se do 2009. nalazila kupa, postavljena 1990. Bila je bakrena. Geleri su je u tijeku Obrambenog rata na više mjesta izbušili. Krpanje i lemljene postojeće kupe bilo je upitno. Odlučili smo raditi novu kupu, a s njom i novo postolje koje bi napravili šiljastije uspoređeno s dosadašnjim.
U siječnju 2009. počeli smo se spremati za rad na kupi. Slijedio je 31. 1. 2009. najprije razgovor s nadzorom i inženjerima kako kupu raditi: na podu ili odmah na vrhu zvonika. Odlučili smo kupu raditi u SOKOL-u, prevest je s tegljačem i dizalicom podignuti na zvonik.
Kupu su radili radnici Promarka u Sokolu. Organizator sviju poslova na kupi bio je Marko Lončar.
Demontaža stare kupe: Radove na demontaži stare kupe sa zvonika na zemlju izvodili smo 5. 5. 2009. U sastavu demontaže izvodili smo slijedeće zahvati: odvajanje bakrenih oluka od bakrene kupole, skidanje bakrenih konzola sa zidova zvonika, odvajanje željezne konstrukcije od stare betonske kupole na zvoniku, utvrđivanje pilanih dijelova postolja kupole, zavarivanje kuka na kupoli na koje će se zakačiti sajle dizalice kad se bude kupa skidala. Radovi na demontaži stare kupe radili su Željko Marijanović, Dragan Ćorić i Mario Šaravaja Mijan.
Utovar i dovoženje nove kupe iz SOKOL-a: Već smo rekli da je kupa skupa s postoljem rađena u. U 8,30 sati 6. 5. 2009. započele su pripreme za prijevoz kupe iz SOKOL-a u Kruševo.
Prijevoz kupe učinjen je s Malićevim tegljačem, uređenim sa specijalnim naslonjačima za potrebe učvršćivanje kupe na njemu.
Zbog specijalnog prijevoza morali smo osigurati i policijsku pratnju. Policijska pratnja bila je iz postaje Buna. Za vrijeme prijevoza promet je bio zaustavljan u obadva pravca kroz Ulog. U prijevozu povremeno smo koristili proširenja uz cestu da bi se promet rasteretio i ponovo se od proširenja do proširenja nastavljalo s prijevozom kupe sve do župne crkve u Kruševu. U 12,30 kupa je bila prevezena do crkve.
Spuštanje stare i podizanje nove kupe
Vrijeme – vremenske okolnosti: u podizanju nove kupole na zvonik i spuštanje stare morali smo gledati i na vremenske okolnosti. Dan prije podizanja puhao je vjetar koji nam ne bi dopustio da se kupa podiže. U jutro 6. 5. 2009. Najprije smo pogledali u nebo i na stabla po dvorištu i gledali njiha li ih vjetar. Šuma se nije ljuljaškala, dakle vjetra nije bilo, nebo je bilo bez oblaka, rekoh u sebi Bogu hvala i tako je potrajalo cijeli dan.
Dizalica: Danas, (6. 5. 2009. ) dogovorili smo dizalicu Centrotrans-a za spuštanje stare kupole i podizanje nove. Dizalica je u Kruševo pristigla u 8,30, pripremni radovi na dizalici su izvođeni do 10,00 sati, potom smo krenuli u spuštanje stare kupole.
U podizanju krana, i produžetka moralo se paziti na sve radnje. Kran smo morali izvući na visinu do 42 metra.
Spuštanje stare kupe: Stara kupola je bila teška oko 3,5 tone, to je optimalna težina za spuštanje tereta s rečene visine na zemlju s odmaknutom dizalicom devet metara od zvonika.
U trenutku kada je kran izvučen do iznad kupole zvonika slijedile su pripremne radnje: spajanje sajla na zavarene kuke na kupoli, pilanje kupole od postolja i promatranje kada će se moći odvojiti. Sve radnje su izvođene vrlo oprezno, ali opet ne toliko napeto. Napetosti nije bilo iz tog razloga što smo računali ako se dogode nešto što nismo predvidjeli neće biti neke velike štete, jer ćemo kupolu skinuti i pilati je u dijelove. Svi zahvati na skidanju stare kupole prošli su bez problema i završeni u 11,30. Na spuštanju stare kupe radili su trojica radnika Promarka i djelatnik na dizalici.
Podizanje nove kupe: U 12,30 nova kupa na tegljaču bila je dovezena iz SOKOL-a u Kruševo. Stara je već bila na zemlji. Slijedile su pripreme za podizanje nove. U tijeku utovara kupe u SOKOL-u došlo je do oštećenja kod kugle ispod križa. Najprije smo morali otkloniti oštećenje. Poslije tri sata priprema za podizanje najprije smo kušali hoće li kran moći podići kupu. Kupa je bila na granici dopustljivosti za dizalicu i kran. Teška je 4,5 tona, ali je problem produžetak koji mu je ova težina granična i sama visina podizanja 42 metra, sve je bilo na granici dopustljivosti.
Podizanje smo započeli u 16,00 sati i poslije petnaestak minuta proživljenog straha odahnuli smo gledajući spuštenu kupolu na postolje. Hvala Bogu sve je prošlo kako treba. Na podizanju i kupole sudjelovalo je petnaestak radnika.
Prijevoz stare kupe u crkveno dvorište
Kad smo se malo odmorili od pretrpljena straha u podizanju nove kupe na vrh zvonika, još nam je ostalo prevesti staru kupu od seliške ulice do u crkveno dvorište. Utovarili smo kupu s Centrotransovom dizalicom na Promarkov kamion, prevezli je u dvorište i ponovo s istom dizalicom spustili na zemlju i ostavili za ispilavanje i demontažu. Ispilavanje i demontažu izveli smo 25. i 26. svibnja 2009.
Rad na učvršćivanju nove kupe na vrhu zvonika
Završni radovi na kupi zvonika odnosili su se na učvršćivanje, zavarivanje postolja kupe na pripremljen željezne konzole i ugrađivanje izlazni vrata na kupi. Rečene radnje izvodili su: Željko Marijanović, Dražen Raspudić – Gile i Mario Šaravanja – Mijan. Radove su izvodili u više radnih dana od 7. do 18. svibnja 2009.