– 1924. – 1934.
Na mjestu sadašnje župne crkve nalazila se kao župna crkva mala kapelica 2,5 x 3 m. Ta crkva – kapelica nalazila se u lađi sadašnje crkve lijevo od ulaza. Srušena je 1936.
– 1934. – 1936.
Gradnja sadašnje župne crkve započeta je povodom desete obljetnice župe Kruševo. Potreba za župnom crkvom, a povod deseta obljetnica inspirirala je tadašnjeg župnika don Antu Romića da započne. On sam kaže: “Kad ćemo crkvu sazidati, ne znam. Gradit ćemo je u etapama, svake godine po nešto, pa se nadamo, da ćemo je jednom i dokrajčiti.” Blagoslov kamena temeljca je bio 25. 10. 1934. Radovi na crkvi su trajali do 1936. U tome razdoblju crkva je ozidana, pokrivena crijepom, postavljena glavna ulazna vrata, postavljeni su prozori. O radovima u ovim razdoblju don Ante piše: “I ja brate propušio se u Kruševu od brige, kad sam crkvu gradio…”
– 1954. i 1958. Izvođeni su na crkvi zaštitarski radovi. Radovi su se odnosili na zaštiti crkve od curenja vode s krovišta.
– 1961.
Uvedena rasvjeta u crkvi, sve jednostavno i skromno, pruženo je nekoliko žica da bi se osvijetlio oltar.
– 1962. – 1963.
Veći zahvati na crkvi učinjeni su u tijeku navedenih godina. Don Ante se otimao da započne s radovima. On piše: “Biskup hoće da izgrađujemo crkvu. Vi mnogi kritizirate, ali novce valja dati, bez novaca nema ništa. Govorio sam vam koliko imamo (oko pola milijuna), s time ne možemo. Ja znam što je bilo prije, kad smo gradili crkvu. Neće me nitko u dug natjerati. Dužnik je uvijek kriv i to svakome…” Radovi su započeti u rujnu 1962. a završeni u jesen 1963. U navedenom razdoblju izvođeni su sljedeći radovi: nabačena fasada, crkva ožbukana, urađen bačvasti svod, postavljena nova rasvjeta, crkva pokrivena novim, crijepom, urađen kor, nabavljene sadašnje pločice za crkvu ali su postavljene u kasnijim mjesecima.
Planirano je prije početka da bi radovi koštali dva milijuna dinara, a koštali su tri i pol milijuna dinara.
U ovom razdoblju netom postavljenu fasadu na crkvi uhvatio je veliki mraz, fasada je odmah ispucala.
– 1965. i 1969.
Izvođeni su radovi na zvoniku. U prvom godištu zvonik je betoniran do 20 m u visinu, završen je betonskim krovom na špicu sa željeznim križem. U drugom navedenom godištu na zvonik je nabačena fasada.
U radovima na zvoniku 1965. don Mirko Iličić je išao u Kanadu novac sakupljati. Nakon započinjanja radova piše: “Preuzeo je radove neki Mate Bakula, koji je imao dozvolu za izvođenje poslova. On me je prevario. Slabo vodio posao i poslije sam ga napustio i preuzeo rad Vjeko Dujmović. A za radove na fasadi 1969. don Mirko piše: “Novaca nema u kasi dojadilo više tražiti od naroda, a zvonik nije malterisan…”
– 1972./1973.
Radovi na promjeni krova, krov je do tada bio od crijepa. U ovom zahvatu je zamijenjen i stavljen je salonit.
– 1976.
U tijeku 1976. u crkvi je obijen oštećeni strop i postavljen novi. Crkva je ofarbana iznutra. Kratko nakon rečenih zahvata u crkvu je udario grom te je sve uništeno: trećina stropa je pala, elektro instalacija spržena. Poslije toga postavljena je nova elektroinstalacija, strop popravljen, ali ne i ofarban. Postavljen je oko crkve gromobran.
Poslije 1976., pa sve do 1990. na crkvi nisu činjeni nikakvi zahvati. No odmah poslije, postavljanja salonitnog krova nastali su problemi. Uslijed i manjih vjetrova i kiša krov je na više mjesta prokišnjavao.
– 1989.
U zatečenom stanju 1989. bilo je hitno nešto poduzeti te sanirati krov crkve. Salonitni krov zbog dotrajalosti na više mjesta je prokišnjavao. Krovne salonite bilo je nemoguće mijenjati. Događalo se kad se na krov popne promijeniti oštećenu salonitnu ploču, da dok se oštećenu mijenja, da ona na kojoj se sjedi puca. Na krov se bilo vrlo teško i opasno peti. Zbog čestog prokišnjavanja na krovu ponutrica crkve izgledala je vrlo ružno. Strop i pokrajnji zidovi bili su oštećeni, puni vlage i memle. Ni vanjska fasada nije bila izgledna. Rađena je u kasnu jesen 1963. U radovima je friško nabačenu fasadu zahvatio led. Smrznuta fasada se počela već prve godine obrunjivati. Promrzlu fasadu bilo je vrlo teško popraviti.
Građevinsko i izgledno stanje na zvoniku crkve 1989.: zvonik je 30-ih godina 20. stoljeća (1934.-1936.) sazidan kamenom do visine 11 m. Drugi dio zvonika je betoniran betonskim zidom u tijeku 1966., do visine 29 m. Zidan je na temelju projekta kojega su izradili učenici i profesori Građevinskog školskog centra u Mostaru. Na temelju navedenog projekta Općina Mostar je izdala odobrenje za dogradnju zvonika, 11. 10. 1965., br. 09/3-5/1-65. Zvonik nije završen kako je projektirano u projektu.
Za vrijeme kiša zvonik je prokišnjavao do te mjere da se nije moglo bez kišobrana zvoniti. Uz to, loše je riješeno spajanje zvonika s krovom svetišta. Voda koja je zalazila na spojnom dijelu zvonika i svetišta uništila je cijelu fasadu u ponutrici crkve, odnosno svetišta.
Na zvoniku se nalazilo jedno zvono, s ručnim zvonjenjem. Zvonik iznutra nije bio izrađen, niti postavljena elektrifikacija u njemu.
– 1990.
Planiranje i izvedeni radova 1990. godine: O planiranim radovima bilo je više sastanaka, dogovora, potražnja savjeta i mišljenja. Iznosili smo mišljenje da je potrebno renovirati cijelu crkvu i zvonik, ali se uvidjelo da se ne može ući u cjelokupni zahvat odmah nego po etapama.
Poslije razgovora i priprema rečeno je da građevina poznaje svoje zakonitosti od kojih se ne smije odustajati. Jedan od principa i zakonitosti jest da se zgrada renovira s najviše točke. Najviša točka kod nas bila je zvonik. To je bio razlog da i mi krenemo s radovima od zvonika.
Radovi na zvoniku: O svemu razgovaranom glede radova na zvoniku prenijeli smo u elaborat. Elaborat predviđenih radova na zvoniku sačinjavao je sljedeće stavke: nabavka skele (660 m2), skidanje starih žaluzina na zvoniku (8 komada), obijanje stare fasade (266 kvadrata), dogradnja zvonika u visinu do 1,75 cm., nabacivanje nove fasade (266 kvadrata), postavljanje novih žaluzina, izrada završetka zvonika od željeza cilindričnih profila 50 x 50 u težini 1450 kg željeza, oblaganje metalne konstrukcije dasko (66 m2), krov zvonika od bakrenoga lima (66 kvadrata), izrada križa na vrhu zvonika od bakrenoga lima, postavljanje oluka s vrha zvonika kroz ponutricu do izvoda van zvonika, postavljanje nove fasada (266 kvadrata), postavljanje elektro kablova (petnaest žilni) u zvoniku za potrebe elektrifikacije zvona (pogon sata, rasvjete zvonika), postavljanje gromobranskih instalacija. Radovi na zvoniku su započeti 27. 5. 1990. Završeni su skidanjem skele 3. 9. 1990.
Radovi na krovu svetišta crkve i krovu sakristije: po završetku radova na zvoniku, uplanirali smo sljedeću etapu radova na crkvi. Slijedeća etapa odnosila se na radove na krovu sakristije i na krovu svetišta crkve. Na krovu sakristije i svetišta uplanirani su sljedeći radovi: demontaže i rušenja (40 m2), betonski i armirano-betonski radovi, zidarski radovi, tesarski radovi, limarski radovi
Radovi na krovu sakristije i krovu svetišta crkve započeli su 27. 8. 1990., a završili ih 19. 12. 1990.
Na krovu svetišta crkve izvedeni su sljedeći radovi: skidanje krovnog zahrđalog lima i oštećenih salonitnih krovnih ploča, popravci na konstrukciji krova svetišta i prekrivanje svetišta bakrom.
Na krovu sakristije izvedeni su sljedeći radovi: skidanje krovnog zahrđalog lima, popravci na konstrukciji krova sakristije i postavljanje bakrenog krova.
– 1991.
Planirani i izvedeni radovi na crkvi 1991. godine: U tijeku 1991. planirali smo izvoditi radove na krovu (lađe) crkve. Prema elaboratu radovi su se odnosili na: demontaže i skidanja, betonski i armirano-betonski radovi, zidarski radovi, tesarski radovi, pokrivački radovi, limarski radovi, elektroinstalacije. Prema poslanim i vraćenim ponudama odlučili smo na sastanku Župnog pastoralnog vijeća 3. 3. 1991. da lađu crkve pokrijemo bakrom. Radovi su započeti 15. 3. 1991. s demontažom postojećeg krova od salonitnih izvođeni su prema planu do 7. 7. 1991.
Na žalost, krov crkve bio je kratko vrijeme čitav i zdrav. Pogođen je u krov s tri granate 5. 5. 1992. Pored krova crkva je istog dana pogođena s jednom granatom u pročelje crkve drugom u sakristiju. Dakle, samo, od 7. 7. 1991. do 5. 5. 1992. krov crkve bio je zdrav.
U tijeku 1991. ponovo, dakle ne prvi puta nego po treći puta morali smo izvoditi radove na gromobranu crkve. Doživjeli smo više puta što su gromovi u Kruševu. Kruševo je na dnu Mostarskog blata. Kada grmi ima se dojam da se svi gromovi koji dolaze sa cijele površine Blata prazne upravo u Kruševu. Dali smo ispitati gromobransku provodljivost. Nakon ispitivanja pokazalo da se gromobran mora pojačavati s dodatnim gromobranskim uzemljenjima. Nakon Nakon završenih radova i nakon ponovnog mjerenja pokazalo se da je uzemljenje zadovoljavajuće.
– 1992. – 2006.
U poslije ratnom vremenu na crkvi su izvođeni samo zaštitarski radovi. U srpskom napadu na Kruševo župska crkva je pogođena s pet granata. Jedna granata s pancirnim zrnom je udarila u sakristiju. Druga također pancirna u pročelje crkve. Tri granate pale se na krov crkve. Srećom od njih pet niti jedna nije prošla u crkvu pa onda eksplodirala. Sve su se aktivirale na vanjskim zidovima crkve. Svih pet granata u crkvu je pogodilo 5. 5. 1992. Crkva je pogođena tenkom s Varde, od kuće Joze Glamuzine.
Poslije oslobođenja brda Kruševa 11. 6. 1992. krov crkve smo u radnim danima od 14.-18. 9. 1992. prekrili ljepenkom, zakrpali rupe na sakristiji i na pročelju crkve. Sitne popravke na krovnoj ljepenki uradili smo 4. 10. 1992.
Ljepenka na krovu crkve je uslijed velikih ljetnih vrućina i niskih temperatura zimi, te uslijed jakih vjetrova često popuštala. Više puta smo ju krpali (22. 1. 1993). Zbog lakšeg održavanja ljepenke na krovu crkve postavili smo skelu (u siječnju 1993.), koja je ostala montirana sve do prekrivanja oštećenog dijela krova novim bakrom (1995.) i krpanja gelerskih rupa na krovu. U trajnije rješavanje oštećenog krova crkve nismo ulazili prije 1995. Tek onog trenutka kad se ratno stanje relativno smirilo pristupili smo u studenom i prosincu 1995. trajnijoj zaštiti krova. Tada smo oštećeni dio krova prekrili smo bakrom.
Po bakrenom krovu crkve bilo je mnoštvo gelerskih rupa. Zbog toga je saniranje krova trajalo sve do 2000. Iako, ni danas krov nije posve zaštićen. Uvijek se pojavi po neka nova fleka na stropu crkve. Mišljenje je i limarskih majstora da je krpanje gelerskih rupa na bakrenom krovu nesiguran posao.
– 2006.
Kada se vidjelo da je rat na ovim prostorima prestao nismo odmah išli crkvu raditi. Sanirali smo je u krovištu tako da možemo u suhu liturgijska slavlja slaviti. U prvim godinama i mjesecima po završetku rata posvetili smo se povratku prognanog stanovništva, popravku kuća te mnogim i mnogim djelatnostima koje su izvođene u Kruševu.
Po povratku stanovništva iz progonstva saniranju kuća i povratu života u Kruševo trebali su doći na red zahvati na i župnoj crkvi. U promatranju jadnog stanja na crkvi i uviđajući da crkvu ne možemo baš lako sanirati nego da na njoj trebamo izvoditi veće zahvate. Raditi crkvu i svakodnevno je koristiti za liturgijska slavlja vidjeli smo da je ne izvodivo. U isto vrijeme nismo imali prihvatljiva drugog prostora da bi imali zamjenu za liturgijski prostor. Pored toga ispred nas se stalno kočila kuća časnih sestara koja je bila u jadnom stanju, odnosno već nekoliko godina napuštena. U razmišljanju kuda i što činiti, odlučili smo se na izgradnju zgrade Kulturno pastoralnog centra. U sastavu zgrade KPC planirali smo veću dvoranu koja bi nam koristila za liturgijski prostor dok crkvu budemo radili. Pod krovom KPC uplanirali smo i stan za časne sestre. Odlukom da započnemo s izgradnjom KPC radovi na crkvi su odgođeni do daljnjega.
Župna zajednica u Kruševu je manja zajednica. Nije nam lagano izvoditi veće zahvate. Uz redovito održavanje objekata župljani u manjoj mjeri mogu pomagati veće zahvate na župnim objektima. Tako je bilo i sa zgradom KPC. Skoro cijela zgrada je napravljena pomoću donacija, kredita i pozajmica.
U tijeku 2006. radovi na zagradi KPC su privedeni kraju. Ostalo nam je još završiti započete radove na postavljanju centralnog grijanja.
S liturgijskim slavljima iz župne crkve u dvoranu KPC prešli smo 24. 9. 2006. Tim prelaskom i blagoslovom oltara u dvorani otpočeli smo službeno radove na crkvi. Zbog financijske nemogućnosti nismo mogli odmah započeti radove na župnoj crkvi.
Radovi su odgađani sve dok ne budemo imali barem nešto novca da možemo započeti.
Otpočeli smo s radovima na župnoj crkvi 1. 2. 2008. Pretpostavljamo da nećemo moći radove izvoditi do kraja. Zato smo se odlučili razmišljati o etapnom pristupu radovima. Za prvu etapu planiramo u ponutrici crkve otući svu žbuku, također i malter na fasadi, skinuti oštećeni strop i pristupiti izradi novog, armiranobetonskog krova na crkvi.