Radovi na zvoniku odnose se na slijedeće zahvate:

Postavljanje skele i štemanje zidova
Radovi na unutrašnjosti zvonika
Kamenolom za potrebe obnove crkve
Strojevi za pilanje kamena
Održavanje strojeva
Oblaganje zidova zvonika kamenom
Fugiranje zidova zvonika
Farbanje zidova zvonika
Okapnici na otvorima zvonika
Kupa na zvoniku
Stara kupa na zvoniku
Demontaža stare kupe
Utovar i dovoženje nove kupe iz SOKOL-a
Spuštanje stare i podizanje nove kupe
Prijevoz stare kupe u crkveno dvorište
Rad na učvršćivanju nove kupe na vrhu zvonika

Dvije godine poslije osnivanja župe Kruševo nabavljeno je zvono posvećeno u čast proroku Iliji. Zvono je uradila ljevaonica u Ljubljani: „Strojne Tovarne in livarne – Ljubljana“ Posvećeno je „Zaštitniku župe Kruševo – proroku Iliji – 1926.“ Iznad natpisa na zvonu nalazi se amblem s likom proroka Ilije u kočiji. Kočiju vuče konj u pratnji triju anđela. Jedan od anđela vozi kočiju a dva su smještena kao pratnja. Cijela postava smještena je na oblak. Dakle, na amblemu je prikazano Ilijino uznesenje na nebo, (2 Kr 2,1; 6-14).

Ako je i u čemu crkva u Kruševu bila sigurna od početaka onda su to temelji. Podloga ispod temelja je čvrsta, sigurna, uvezana kamenom na „zub“. Klinovi kamena su poredani jedan do drugoga, a između njih se nalazi zemlja crvenica. To su dobre podloge za građevine. Taj kamen, bez težih strojeva je teško vaditi, moguće ga je parati, ali vaditi vrlo teško. U ovo što pišem i sam sam se uvjerio. Nivelirali smo teren oko crkve 1990. Muku smo mučili u zaravnjivanju i niveliranju prostora oko crkve. Vrlo teško je bilo skidati potrebne visine da bi postigli odgovarajući nivo

Početak radova na obnovi crkve, (1.2.2008.) dugo iščekivani dan. Početni zahvati odnosili su se na demontažu klupa u crkvi, obijanje žbuke, skidanje postojećeg svoda, skidanje krova… O svim ovim zahvatima više će govoriti fotografije, a potrebno je o svakom dijelu napisati koju riječ više.

Vrijeme od 24. 9.2006. do 1.2.2008. potrošili smo u traženje prihvatljivog rješenje za obnovu crkve, sukobljavali se s različitim neprihvatljivim, privremenim, nimalo jeftinim kratkotrajnim zahvatima, čekali završetak projektne dokumentacije, surađivali i usklađivali stavove s nadležnim institucijama, pisali zamolbe za potražnju materijalnih i financijskih sredstava.

Danas, 3. 2. 2014. u Kruševu su postavljene obavijesne i putokazne prometne turističke signalizacije (table) ili drugačije zvane „smeđe signalizacije“ Postavljene su dvije obavijesne i dvije prometne table.

Župna crkva u Kruševu ima specifični tijek događanja veznih uz izgradnju i njezin završetak. S gradnjom se započelo 1934. Ali tada nije bila završena. U izgradnji od 1934. do 1936. uspjelo je tadašnjem župniku don Anti Romiću s pozajmicama i većim dugovima crkvu pokriti i otvore staviti. Htjelo se da se ima „prostorija“ u kojoj se može narod okupiti i skloniti od vremenskih okolnosti

Projektom je crkva zamišljena kao jednobrodna neoromanička. Od neoromanike na njoj se malo toga moglo primijetiti. Jedino polukrugovi iznad vrata i iznad prozora davali su joj neoromanički stil. Sve drugo je bilo secesijsko – radilo se onako kako se moglo. Temelji crkve bili su sigurni, nigdje se nisu primjećivale napukline. Dok je statika u cerklažu i krovu bila je neriješena. Nije bilo armirano betonskog vijenca oko crkve.

Zašto smo učinili prijelaz iz crkve u dvoranu? Trebalo se s obnovom od nekuda započeti. Od 1989. pratila me stalna priča o obnovi crkve, o potrošenim novcima u obnovu, a ništa se nije završilo ni učinilo. Bilo je stotine nekih prijedloga, sve malo pa neki drugi prijedlog. Trebalo je stati s pričama, praznim pričama, praznim prijedlozima. To „od nekuda započeti“ bilo je prijelaz iz crkve u župnu dvoranu.