Danas, 9.2.2014. u 11,00 sati bila je sv. Misa za Pogorjele svatove na Sretnicama. Misno slavlje predvodio je biskup Ratko. Koncelebrirali su don Tonćo Komadina i don Ljubo Planinić. Stariji članovi pjevačkog zbora propratili su pjesmom sv. Misu. Pjevanje je predvodio gosp. Ivan Ćorić.

Početak radova na obnovi crkve, (1.2.2008.) dugo iščekivani dan. Početni zahvati odnosili su se na demontažu klupa u crkvi, obijanje žbuke, skidanje postojećeg svoda, skidanje krova… O svim ovim zahvatima više će govoriti fotografije, a potrebno je o svakom dijelu napisati koju riječ više.

Vrijeme od 24. 9.2006. do 1.2.2008. potrošili smo u traženje prihvatljivog rješenje za obnovu crkve, sukobljavali se s različitim neprihvatljivim, privremenim, nimalo jeftinim kratkotrajnim zahvatima, čekali završetak projektne dokumentacije, surađivali i usklađivali stavove s nadležnim institucijama, pisali zamolbe za potražnju materijalnih i financijskih sredstava.

Danas, 3. 2. 2014. u Kruševu su postavljene obavijesne i putokazne prometne turističke signalizacije (table) ili drugačije zvane „smeđe signalizacije“ Postavljene su dvije obavijesne i dvije prometne table.

Projektom je crkva zamišljena kao jednobrodna neoromanička. Od neoromanike na njoj se malo toga moglo primijetiti. Jedino polukrugovi iznad vrata i iznad prozora davali su joj neoromanički stil. Sve drugo je bilo secesijsko – radilo se onako kako se moglo. Temelji crkve bili su sigurni, nigdje se nisu primjećivale napukline. Dok je statika u cerklažu i krovu bila je neriješena. Nije bilo armirano betonskog vijenca oko crkve.

Zašto smo učinili prijelaz iz crkve u dvoranu? Trebalo se s obnovom od nekuda započeti. Od 1989. pratila me stalna priča o obnovi crkve, o potrošenim novcima u obnovu, a ništa se nije završilo ni učinilo. Bilo je stotine nekih prijedloga, sve malo pa neki drugi prijedlog. Trebalo je stati s pričama, praznim pričama, praznim prijedlozima. To „od nekuda započeti“ bilo je prijelaz iz crkve u župnu dvoranu.

Razmišljajući što činiti na župnoj crkvi i kako izvoditi radove na njoj odlučili smo se na temeljitu i cjelovitu obnovu. Zbog toga smo trebali s misnim i drugim liturgijskim slavljima iz crkve prijeći u župnu dvoranu. Ali župna dvorana nije bila u cijelosti završena, a niti pripremljena za liturgijska slavlja. Početkom 2006. bilo je potrebno ući u pripremne radove u dvorani kojima bi dvoranu pripremili za misna i druga liturgijska slavlja i po tome s liturgijskim slavljima iz crkve preći u župnu dvoranu.

U napadu na Kruševo 1992. župska crkva je pogođena s pet granata. Jedna granata s pancirnim zrnom je udarila u sakristiju, druga također pancirna u pročelje crkve. Tri granate su pale na krov crkve. Srećom od njih pet niti jedna nije prošla u crkvu pa onda eksplodirala. Sve su se aktivirale na vanjskim dijelovima crkve.

Gradnja sadašnje župne crkve započeta je povodom desete obljetnice župe Kruševo. Potreba za župnom crkvom, a povod deseta obljetnica inspirirala je tadašnjeg župnika don Antu Romića da započne. On sam kaže: “Kad ćemo crkvu sazidati, ne znam. Gradit ćemo je u etapama, svake godine po nešto, pa se nadamo, da ćemo je jednom i dokrajčiti.” Blagoslov kamena temeljca je bio 25. 10. 1934.