Biblijsko izvješće: „Nakon potresa bio je oganj“. Oganj, vatra koja prži, žari i pali. Što bi drugo Ilija pomislio nego evo Bog se nalazi u vatri, u ognju, kao u Mojsijevu slučaju na Miđanskim brdima, ali Bog ne bijaše ni u ognju.

Razmišljanje: Često vatra gori u nama. U silini i snazi pomislimo, nema dobra dok nam crvenilo ne dođe na lice, na obraze, dok nam vatra ne sine iz usta, iz očiju…

Kada su nam ljudi i okolnosti nenaklonjeni, tada od muke sve gori u nama, ne možemo se smiriti, zapjenimo se. Ni riječi ni rečenice ne možemo smireno formuliati. Puni smo ida i ljutnje, propinjemo se iz petnih žila, vičemo, sve gori ne samo u nama nego i oko nas. E tada pomislimo, baš smo pravi. Pa, da, samo misliš da si pravi, da si uspio.

Prva knjiga kraljeva kaže, ali Bog ne bijaše u ognju. Bog nije ondje gdje se pali i žari, nego ondje gdje se gasi i smiruje.