Od Adama i Eve uvukle su se sile zla u čovjeka. Preko ljubomore, oholosti, škrtosti, razvrata, srditosti zavladale su demonske sile mnogim ljudima.
Misli mi idu do Josipa egipatskog (Pročitaj u Knjizi postanka 37 ili 41. poglavlje). Braća u
ljubomori odlučila ubiti Josipa, ali na čudesan način Bog mu pomaže. Međutim pomažući Josipu Bog pomaže i njegovoj braći da se oslobode te demona koja uništava čovjeka. Preko egipatskog upravitelja za kojega braća nisu znala da je to njihov brat Josip oslobađa ih Bog od zla koje se pod kišobranom ljubomore uvukla u njih.
Sile zla zasnovane u srcu Adama i Eve nisu nestale, nisu s Josipovom braćom prestale djelovati. Snaga demona uvijek je jaka.
Ali, ni Bog Otac ne ostavlja čovjeka, pomaže mu u Josipovo vrijeme po Josipu, u Isusovo vrijeme po Isusu. Nadalje, Isus ostavlja zadaću apostolima da oslobađaju čovjeka od demonskih sila. Matejevo evanđelje (Mt 10,1) kaže: Isus dozva dvanaestoricu i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone…
Hoćemo li priznati ili ne, ali i mi osjetimo zlo u sebi i oko sebe. U svakom čovjeku, u svakoj generaciji, na svakom dijelu svijeta demonske sile želi uništiti dobro koje je Bog Otac zasijao u srce čovjekovo. To dobro je izvor djelovanja Milosrdnog Oca. Dobro izvire u Bogu. Čvrsto vjerujmo Božansko dobro, demonske sile zla će svladati. Može na čas izgledati da demon, i sile podzemlja vladaju svijetom, ali ne, demonska varka zasvijetli na čas, ali onako kako blicne tako će i nestati.
Demon i sile zla nikada nisu do kraja svladani, kao ričući lavovi obilaze okolo da bi nekoga svladali. Potrebna je čovjeku našeg vremena pomoć
Josip nije dao da mržnja kojom su ga braća prodala, vlada njegovim srcem. On ne dopušta da osveta vlada. Njegova dobrota i jednostavnost prepoznala je braću. A, braća okovani zlom njega ne prepoznaju. Josip im se otkriva tek onda kad se uvjerio da su se promijenili, kad su se oprali u katarzi spoznaje dok su govorili: „sve nas je ovo zadesilo zato što smo htjeli ubiti brata“.
Svađe i nesloga, zlo i demonske sile i danas razdiru mnoge ljude. Bilo bi dobro ne slušati glas demonske mržnje nego glas mudrosti kojom ćemo slijediti Isusovo poslanje i Josipov primjer.
Josip je primjer u kojem dobrota može svladati mržnju. On postupa po primjeru Boga koji velikodušno oprašta. Činimo li i mi tako?
Dobro je živjeti u duhu mirna srca, dobre savjesti, zdrave svijesti. Tko tako živi moći će izbezumljenom čovjeku poput Josipa reći „Ja sam tvoj brat“
Ponekad nije lako oprostiti. No ako od srca oprostimo zaliječit ćemo mnoge rane, uključujući i svoje vlastite. Pored toga, postupit ćemo po uzoru Isusa Krista koji na drvetu križa oprašta, postupit ćemo po uzoru na Josipa, koji iako od braće prodan zagrli svoju braću i gorko zaplaka.