Teško je u naše vrijeme biti kršćanski primjer, imati snagu Duha Svetoga, jasnoću, poniznost. dosljednost.

Mnogi bi htjeli biti prvi, pri tome nemilosrdno rušeći sve ispred sebe.

Pitali američkog skladatelja, pijanistu i dirigenta Leonarda Bernsteina: „Koji je instrument najteže svirati?“.

Ovaj odgovori: „Ima ih puno koji žele biti ‘prva violina’ ali teško je pronaći nekoga tko će biti ‘druga violina’“.

Na žalost, izraz „druga“ u sebi nosi negativne konotacije. Veliki broj ljudi ne želi biti „druga, drugi“. Svi bi htjeli biti „prvi, prva“. Malo ih koji bi htjeli biti „druga violina“, puno ih je koji bi željeli biti „prva violina“.

Ipak, nema harmonije bez usklađenosti prvog i drugog. Bez usklađenosti „prve i druge violine“ nema kvalitetne glazbe“.  

Kažu glazbenici nije problem svirati „prvu violinu“, ona se svira na temelju melodije, a „druga violina“ svira harmoniju, koja je popuna „prvoj violini“, a za kvalitetnu popunu treba puno vježbati.

„Druga violina“ je potpora „prvoj violini“.

„Druga violina“ svira kako bi se sviranje „prva violina“ bolje istaklo.

Ovaj naš svijet u biti je svijet „prvih violina“. Nitko ne želi biti „druga violina“.

Sustav vrijednosti, koji vlada svijetom prezire one „druge“ a glorificira one „prve“.

Veličina je biti tamo gdje ćeš se više dati. Manje je bitno sviraš li „drugu ili prvu violinu“.

Budimo realni prema sebi i prema drugome. Budi tamo gdje ćeš se više dati.

Manje je bitno jesi li „prvi“ ili „drugi“.

Ali, ostaje pitanje: „A što je to ‘prvi’ ili ‘drugi’“?

Tko može nekome reći: „ti ćeš biti prvi“, a „ti ćeš biti drugi“.

Narodna poslovica kaže: Onaj koji je realan, bio na nekom „prvom“ ili na nekom „drugom“ mjestu: „Od šupe činiti će dvorac“, a onaj koji je umišljen, lijen i neaktivan „od dvoraca će učiniti šupu“.