Marijin „neka mi bude“:

Marija je pristala bit Božja suradnica. Možda nam se njezin pristanak čini przopletim. Donijela je odluku bez odugovlačenja.

Nije tražila savjeta ni od koga: ni od roditelja, ni od Josipa, ni od susjeda, ni  rodbine ni prijatelja. Božji poziv bio joj je dovoljan.

Nije tražila vrijeme za razmišljanje. Nije Bogu rekla, mlada sam, pa pričekaj. Donijela je odluku u kratkom vremenu.

Evanđelje govore da joj je samo anđelov pozdrav nejasan. Bilo joj je čudno da je nazvana: »Milosti puna – bez grijeha!«

S tim nazivom u povijesti Izraela nitko nije nazvan:  

Ni Mojsije, on zbog grijeha neće ući u Obećanu zemlju.

Ni David, on je učinio veliko zlo i rečeno mu je da neće graditi Hrama u Jeruzalemu.

Ni proroci, ni drugi vodeći ljudi u povijesti Izraela nisu nazvani „Milosti puni“.

Naprotiv, mnogi ljudi u povijesti umjesto „da“, rekli su Bogu „ne“. Njihovo „ne“ nosilo je sa sobom velike posljedice. Nosilo je sa sobom razrušenu i spaljenu zemlju, a narod u progonstvu. 

Marijin „da“, suprotan je odgovorima mnogih navodnih velikana povijesti. Njezin „da“ započeo je graditi budućnost čovječanstva.

Usprkos mnogim poteškoćama njezin „da“ gradi i našu sadašnjost i budućnost. Neka Marija bude graditeljica naše sadašnjosti i budućnosti.