Na prvim stranicama Biblije opisano je stvaranje čovjeka, a odmah nakon stvaranja čovjeku je dana zadaća: množi se, napuči zemlju, budi radostan, zemlju podvrgni sebi, od nje i za nju živi, radi…

Drage su mi osobe koje rade, koje se trude, koje nešto stvaraju. Drage su mi osobe koje znaju u radu uskladiti svoj bioritam s prirodom, s ljudima, sami sa sobom. Uvjeren sam da onaj čovjek koji zna uskladiti svoj ritam života s rečenim, zna ga isto tako dobro uskladiti i s Bogom. Onaj koji zna s prirodom, zna i s Bogom. Onaj koji krivotvori prirodu u sebi, krivotvorit će i odnos prema Bogu.

            Onoga časa kada smo rođeni, pozvani smo uskladiti život s prirodom. Stoga, dogovori se sa zemljom na koji ćeš način na njoj provesti svoj zemaljski vijek. Nemoj zemlju krivotvoriti. Dogovori se s Bogom, kaži mu kako bi htio živjeti zemaljski život. Prema zemlji se odnosi mudro i razumno. Nikomu na zemlji ne smetaj. Svakomu dopusti da na njoj svima bude radost i sreća. Sve dok surađuješ sa zemljom, zemlja će ti biti blagoslov. I sva bića na zemlji bit će ti blagoslov.

            Već se od rađanja usklađujmo što prirodnije sa zemljom. U osobnome rađanju mi smo početak zemlji, otkrivamo je, učimo se ugodno na njoj živjeti. Ni jedan čovjek nije došao na zemlju da bezbrižno njom prođe, nego, naprotiv, postavljen je da od nje i za nju živi, da je održava. Zemlja je čovjeku mogućnost, ali i sam je čovjek zemlji mogućnost. Nemoj proći zemljom da tu mogućnost ne iskoristiš. Čovjek na zemlji ne smije biti slučaj. Na zemlji se možeš ostvariti ili ne ostvariti, uspjeti ili ne uspjeti.

            I na koncu smrt: čovjekovom se smrću ne stavlja naglasak na završetak zemnoga života, nego ne početak vječnosti. Vječnost ne dolazi „odnekuda“ pa čovjek u nju smrću uleti, ona čovjeku počinje kada i zemlja, od rađanja ili, još bolje rečeno, od začeća. Smrt čovjeku nije nešto strašno, nego kruna svih zemaljskih zadaća koje valja na zemlji ispuniti i vječnost zaslužiti.

Zato, ljubimo zemlju u kojoj smo ponikli jer ljubeći zemlju ljubimo i vječnost. Onako kako posložimo na zemlji, bit će nam posloženo i u vječnosti.