Što je to odmor? Kako se odmoriti? Gdje otići na odmor? Mnogi misle preko ljeta otići na more, a zimi na planine  i to bi za njih bio odmor. Je li izležavati se na plaži ili skijati na planinskom snijegu odmor? Čuo sam ne jedanput kako se pojedini vratiše sa skijanja pa kažu: „umorio sam se“.

Drugi misle da se mora uvijek biti aktivan, raditi nešto. Neki misle da je neaktivnost izgubljeno vrijeme, lijenost, neproduktivnost, grijeh

Isus na više mjesta poziva svoje učenike da se odmore, da odu u osamu, da se pomole, da iziđu iz gužve, da se oslobode mnoštva, da budu sami. Čak on sam „bježi“ s učenicima u krajeve gdje ga manje poznaju da bi se s njima nasamo našao.

Kako učenicima tako i nama Isus poručuje: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto i otpočinite malo“ (Mk 6,31). Ili kaže da je on sam odmor: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28). On želi da se ljudi odmore, sakupe snage za nove zahvate, nova djela, da se odmore tjelesno i psihički pa da bi poslije odmora imali više elana i volje učiniti nešto više, nešto kvalitetnije…

I priroda nas poučava da se potrebo odmoriti. Završila je berba plodova, jesen je, lišće opada, a priroda se sprema na odmor. Dakle, i od prirode se možemo naučiti važnosti odmora. U prirodi „svako“ stablo ima vrijeme odmora. Bilo ljeti bilo zime ono se odmara, spava. Bitno je razumjeti da spavanje stabla nije zlo, nije grijeh, nije smrt. Izvana nam izgleda da je stablo oljušteno, mrtvo, ipak nije. Lišće bjelogoričnog stabla u jesen opada, stablo je ostalo kao „uspravna kostur, mrtvo“. Međutim, ono je živo. U njemu se odvija život. Ni u zimsko doba stablo ne smije ostati bez vlage, bez vode. Ako se to dogodi uginut će. Dok se stablo odmara ono ne miruje nego se priprema za aktivni rast koji će za koji mjesec nadoći, zato mu je i potrebna zimska prehrana,

Trebalo je stablu od ožujka do listopada napora i snage da urodi svoj plod. Kad je plod urodilo stablo ne ide ljenčariti i uživati u djelu „svojih ruku“ nego se odmarajući aktivno sprema za novu sezonu.

Živeći u prirodi, učimo se od prirode. Nemojmo je pasivno promatrati. Priroda nas poučava da je nužno odmor prihvatiti, a nakon njega ponovo aktivno djelovati i sudjelovati u Božjem stvaralačkom djelu.

Bilo bi dobro otići negdje u neku osamu i odmoriti se…