U izboru vrijednosti u našim krajevima bile su zvijezde vodilje: vjera i dom. Na tom putu, još za malena djecu krštavamo, dajemo im narodna imena, odgajamo ih u znaku krsta i doma. I to je dobro!

Međutim, tendencija liberalnog društva nije takva. Danas pod izlikom slobode, prevladava teorija da se djecu odmah po rođenju prepusti emancipaciji globalnog društva. Tendencija društva je napuštanje vjerničke i nacionalne prakse. Preko vrtića, škola, produženih boravka „oduzimaju se“ djeca roditeljima i odgaja ih se prema liberalnim principima. I tu nije kraj. Ako društvu ne uspije u prvom koraku odgojiti dijete prema svojem kalupu, slijedi drugi u kojem se oduzimaju mladi ljudi i mlade obitelji premješta ih se u neka druga mjesta u tuđu, daleku, ničiju zemlju, daleko od pradjedovskog naslijeđa.

I onda kad ih se uspije preodgojiti što se s njima događa? Tada postaju radna snaga tuđih interesa, a u slobodno vrijeme, ako ga imaju, lutaju u besciljnosti i izgubljenosti. Bogu hvala, pojedini od njih ne izgube vrijednosti vjere i doma. Na žalost jedan dio ih se izgubi u prašumi emancipacije.

Ipak javljaju se glasovi koji se pitaju gdje i kamo globalizacija vodi. Sve je više onih koji primjećuju i kažu: Ne može se živjeti od sistema, karijere, televizije, nogometa, zabave, kruha i igara. U odgoju čovjeka potrebno je uskladiti zemaljske vrijednosti s onim vječnim i beskonačnim…

Neka nam povijest bude učiteljica. U povijesti su viđene smicalice koje su uništile mnoge ljude, zajednice i narode.

Bio neki čovjek, zvao se Augustin koji je lutao ovim svijetom u zabavama i pijankama, koji uvidio takvo ponašanje ne vodi daleko. Spoznao je i uskliknuo: nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi Bože. Ne izgubimo se u traženjima i lutanjima: rad i Bog, ora et labora neka budu naše vrijednosti amen.