Evine kćeri: Jednom prilikom papa Ivan XXIII. primio je brojniju skupinu djevojaka, članica Katoličke Akcije. U dvorani je stalno bio žamor. Na to će Papa smiješeći se: “Vidi se da su ovdje mnoge dobre kćeri Evine. Ja ću pokušati povisiti glas, pa ako već jednom ne prestanete žamoriti, bit ću prisiljen da vam podijelim blagoslov i povučem se u svoje odaje.” U isti čas u dvorani nasta grobna tišina.
Ah, Jacqueline: Koji čas prije nego će primiti u audijenciju Predsjednika Kennedya s njegovom suprugom, Papa zapita monsinjora za protokol, s ozbiljnim izgledom: “Kako imam osloviti Predsjednikovu ženu? “Sveti Oče”, odgovori monsinjor, “recite joj: Madame Kennedy ili Madame!…” “Ah!”, uzdahne gotovo nečujno Papa izgledajući zamišljen. Kad u to uđoše u dvoranu za audijencije Kennedy sa Žaklinom da se predstave, a On spontano raširi ruke i s jakim osmjehom klikne: “Ah, Žaklin!” I cijela je Amerika odobrila ovu dražesnu Papinu dobroćudnost. A za Žaklinu je to bila jedna od najvećih njezinih životnih radosti.
Mali Tomica: Ivan XXIII. naredio je odmah poslije izbora za Papu da prostrani vatikanski vrtovi budu otvoreni, da svatko može doći u njih. Jednog dana Pap je tamo sreo dvojicu mališana. Manji je držao za ruku starijeg. Papa prijateljski upita malog:
- Kako se zoveš?
- Ja sam Tomica.
- A znaš li ti tko sam ja?
- Ne znam. Ovaj Josip ovdje veli da si ti Papa.
- Ja to i jesam, stvarno. Zar ti to ne vjeruješ?
- Onda mi pokaži ključeve neba.