Običan čovjek: Ivan XXIII prvih dana kad je postao papa, u blizini svojih odaja čuje udarce čekića. Pođe do prostorije od kuda je zvuk udarca dolazio. Ulazeći unutra upita: Je li dopušteno?

– Naprijed! – odgovori radnik koji je ostao pognut nad poslom. Papa se približi i zapita što to radi. Zidar se okrene i vidjevši Papu baci se na koljena ne zna­jući što da kaže:

-Sveti Oče, Sveti Oče!

-Bio sam u perivoju i vratio sam se iznenada. Da li smetam u po­slu?

Ostali radnici iz druge sobe za­pitaše onoga:

-S kim to govoriš?

-S Papom.

-Ma hajde tamo, ne šali se!

-Ma jest, Gospe sveta!

Papa, nalazeći se na pragu dviju soba, reče:

-Došao sam vidjeti što ste to pre­inačili. Sad ćemo se napiti kad smo se upoznali.

I posla radnika u kuhinju da donese bocu vina.