Narod je mrmljao protiv Mojsija (usp. Izl 17,3-7), a Samarijanka protiv Isusa (usp. Iv 4,4-42).

U Bibliji se više puta ističe kako pojedinac ili skupine mrmljaju protiv nekoga. Često mrmljamo i gunđamo i mi sam.

Što je mrmljanje: To je govor ispod glasa, tih, nejasan, podmukao govor. Obično je to glas kojega se ne smije izreći jasno i glasno pa ga se izgovara poluglasno i pognute glave, sakriva se da se ne vidi tko je i ne čuje što je.

Mrmlja onaj tko nije sposoban izreći svoje mišljenje, onaj koji nema dovoljno hrabrosti ući u raspravu,…

Onome koji mrmlja, cilj je stvoriti oko sebe nezdravo stanje. Nikada se ne zna kada će konstantno mrmlja preći u agresiju i bunt.

Onaj tko mrmlja, često ne zna što hoće, pa pri tome pokušava navesti nekoga pored sebe da izvede ono što je on zamislio izvesti.

Mrmljanje ili gunđanje nisu bezopasni. oni najčešće vode mržnji, pohlepi, agresiji, buntu, sebičnosti,…

Samo zaviri u sebe pa uvidi što se događa u tebi dok mrmljaš. Dok mrmljaš, stalno si nezadovoljan, jadan, bijedan, svi su ti krivi, a nitko ti nije kriv. U biti sam si sebi kriv, tvoje mrmljanje ukralo ti je sreću i blagoslov, a mrmljanjem si potjerao sve ljude od sebe. Ako nastaviš tako ti si na putu da uništiš cijeli svoj život.

Riječima možemo izreći riječi koje promiču život, ljubav i dobrotu, ili mržnju, zlo i smrt.

Mi odlučujemo kakvo ćemo sjeme riječi posijati u sebi i oko sebe.

Od zla sjemena ne nadaj se dobru plodu.