Baščinijada 2019
Onaj pravi Krivodol mi nazivamo Donje selo, a naš zaseok Šetke. Zavičaj nam se prostire ravnicom po kojoj ljeti lice miluje svježi povjetarac, a zimi obraze žesti bura. Na sjeveru možeš lice umiti studenom vodom u staroj Vladića čatrnji. Po istočnim gorama i danas ponosno stoje spomenici slavne povijesti, rovovi i bunkeri utvrdih Vrgoča. Južna strana šapuće u krošnjama bukve, hrasta i vječnog zelenila smreke, a zapad počiva u ljutim škrapama i naslaganim duvarevima. Za Božićno jutro, uskim seoskim ulicama uvijek se radosno susrećemo, s grlovitim bećarcem i čašicama lozovače obilazimo susjedne kuće čuvajući tu već staru tradiciju. U selu živi nekoliko obitelji: Marijanovići (Begovići), Marijanovići (Memrići), Miloradi (Tutići), Pušići (Boškovi), Pušići (Karići), Pušići (Milanovi), Pušići (Pernovi), Šetke (Čamići) i Šetke (Lezići). Nema tog Šečanina da svoje prve korake nije proveo na pržini Baščina. Taj omiljeni pješčanik godinama se pod nogama prpao, a i danas u njemu djeca svoje tragove bilježe. Baščina je jedina široka i okrugla ulica sačinjena od asfalta i makadama. Na Baščinama se igraju od malena prve igre: nogomet, škola, žmura i košarka, a po snijegu bi se tu rado sanjkali i grudali pod Milanovom stranom sve od vrha Ilijine sjenice. U grotlu Domovinskog rata su sijevali agresorski meci, danas se na Baščinama čuje pjesma u silnoj jeci. Djetinjstvo tako nema pravo da nestane pod hladom Milanove trešnje prostrane Baščine. Po njoj i danas lepršaju dječji uzvici, u njoj danas vide radost Šečanski veseljaci. Upravo na pragu te znamenite Baščine, okupiše se svi Šečani i svi oni koji su vukli korijen iz Šetaka. Pjevalo se i prijateljevalo pod mjesečinom ljetne noći na prvoj Baščinijadi.
Tekst napisao: Mario Pušić