Susrećemo ljude koji pokušavaju „na vrijeme“ osigurati cijeli zemaljski život. A onda usmjeravaju sve sposobnosti i mogućnosti da bi stekli dovoljno blaga i zaliha „za stare dane“. Maštaju kako će živjeti osamdeset ili devedeset godina pa se pokušavaju osigurati za onu „drugu polovicu“ godina. Sigurnost i čvrsti temelj ugodna života vide u dobroj kući, autu, vikendici, putovanjima, te „debelim“ zalihama novaca na banci i sigurnoj mirovini ili penziji…
Ovakvom razmišljanju nisu imuni ni kršćani. Pretjerana prezauzetost za zemaljski život često umara i nema granica.
Međutim, u takvom nastojanju nešto se dogodi te uzdrma njihova razmišljanja i poljulja sve „čvrste“ temelje. Prisjetite se Isusove priče o izgradnji kuće na nesigurnim temeljima „na pijesku“ ili one druge na sigurnim temeljima „na stijeni“. Kuća izgrađena na čvrstim, dobrim temeljima opstaje, kuća izgrađena na trusnom terenu se ruši.
Tako Biblija reče, ima i druga priča koja kaže: Bio neki uspješan čovjek, menadžer uspješne tvrtke, koji je dobro koristio um i sposobnosti, dobro zarađivao, mislio da je na dobro putu uspješna i sigurna života. Ipak mu nije išlo sve kako ja zamišljao, doživio i preživio moždani udar. Prijetilo je da nadođe i drugi. Preplašio se da je sve s njegovim umom, sposobnostima i maštanju o budućem životu završeno. Upravo u toj i takvoj neizvjesnosti i razočaranju došao mu je u posjetu prijatelj koji ga posavjetova da se smiri i rastereti svih teških misli. Pri tom mu otpjeva slijedeće retke: “Na Kristu čvrst je temelj moj, na Njega oslanjam sav život svoj, sve drugo brzo nestaje, Krist čvrsta stijena ostaje” (riječi pjesme „Krist – Stjena“). Tek tada je „uspješni menadžer“ počeo razmišljati o sigurnijoj, potpunijoj, cjelovitijoj i čvršćoj životnoj sigurnosti. Počeo je razmišljati o čvrstom temelju, o životu izgrađenu na „tvrdoj stijeni“, životu kojemu je temelj Isus Krist.
„Uspješni menadžer“ kao pouku i poruku u testamentu ostavi napisano: „Uvijek sam se ponosio vlastitim dostignućima oslonjenim na svoje sposobnosti. Moj mozak i um bili su oni na što sam se oslanjao. A onda je, moj oslonac, moj um, bio prepušten nekakvim aparatima, više nije radio kako bi trebao. Bio sam kršćanin, barem po nekim vanjskim značajkama, tek onako po statistikama, ali sada se magla ispred mene podigla i suočio sam se s istinom „oči u oči“. Tek tada Krist je postao središte mojega života, nakon preživljena moždana udara, postao sam novi čovjek koji je svu svoje sigurnost temeljio na sigurnom temelju, na Isusu Kristu.