»Čuj, Izraele« je temeljna molitva pobožnog Izraelca. Njome je on iskazivao najcjelovitiji stav pred Bogom, a to je „čuti, saslušati i poslušati“.

I u naše vrijeme ljudi žele da ih se čuje i posluša. Više puta sam bio u razgovoru gdje bi netko od sugovornika prekidao razgovor, a onda bi započinjao svoju priču s pozivom: „A, slušaj ovo“.

Danas je malo ljudi koji žele čuti i do kraja saslušati… Možda poneki i ne znaju da „slušaj“ znači stani, zaustavi se, poslušaj.

Čuti i saslušati znači prihvatiti onoga koji govori – ne odbacivati, nego saslušati do kraja.

Kad si nešto čuo, razmisli. Procijeni vrijednost riječi. Ako ti „riječ“ ne odgovara slobodno je odbaci, ali pri tome ne odbacuj onoga koji ju je rekao.

Riječ poslana od Boga poslana je zbog nas, za nas. Bog je poslao svoju riječ, hoćemo li je poslušati ili nećemo do nas je. Naš narod kaže: „Nauči se slušati, pa ćeš znati zapovijedati.“

Odbacujući riječ Božju odbacujemo Boga. Onaj koji u neposluhu bježi od Boga. Bog mu je dao slobodu i neće ga sprječavati. U neposluhu Bog nije spriječio ni anđele nebeske. Dopustio im je da postanu sotone. Ako hoćeš bit Sotona ne poslušaj Boga i pomiri se s time da si Sotona.

Bog uvijek upozorava «slušaj, čuj, poslušaj, učini, uradi, itd.»

Stječe se dajam da mi danas ne želimo Bog poslušati. Čujemo, potvrdimo, i nastavljamo živjeti kao da ništa nismo ni čuli ni potvrdili.

Bog nam više puta, pa i u jednom danu kaže „čuj“. Bilo bi dobro da stanemo, saslušamo do kraja, razmotrimo i saslušano živimo.