Hercegovka Krivodolka Jela

Turčinu bit’ žena, nije htjela

Mučenica bit’ će radije

Turčinu se svidjelo, to nije

Kršćanka sam umrijet se ne bojim

Spasiteljem ponosim se svojim

Ne možeš me na silu imati

Pa – da ćeš me odma’ sad’ ubiti

Hrabroj Jeli potekoše suze

A Turčina silan bijes obuze

Za sebe je imat mog’o nije

Za to krvnik tu Jelu ubije

Mučenica Hercegovka Jela

Ljepotom je Turčina zavela

Kao Turčin siguran je bio

Sve će dobit ono što je htio

Suprotstavit tko se njemu smije

Kad’ on može svakog da ubije

Imat Jelu on je poželio

I tome se silno veselio

Ali lijepa Krivodolka Jela

Ni čut zato ona nije htjela

Svoje tijelo čisto čuvat želi

Pa odlučno tom silniku veli:

Pošteno ću pred Bogom živjeti

Kao takva želim Ga vidjeti

Ne bojim se okrutnosti tvoje

Al’ ti ne dam nevinosti svoje

Poštenje ću ja svoje braniti

Ne želim ti nikad’ tijela dati

Mučeništvo tu podnese Jela

Žalila je zajednica cijela

Za taj slučaj svi mještani znaju

Tako bješe kad’ tuđi vladaju

Još ovakvi slučajeva biše

Mnogo toga u arhivim’ piše

Vjerna rodu do smrti je bila

Vjeru svoju hrabro je branila

Okupator milosti ne ima

Svojim činom pokazo je svima

Na grob Jeli narod dolazio

Mučenicu s molitvom častio

Ubojicam’ bilo drago nije

Od Turčina strogo to se krije

Da grob Jelin ne bi uništili

Vješto su ga mještani sakrili

Po predaji to se pričalo

Za grob Jelin do danas se znalo

Pronašli ga, grob joj napravili

Pa kršćanski Jelu pokopali

Nek’ se znade za sudbinu Jele

To nek’ bude ponos župe cijele

Damjanović fra Stojan