U posljednje vrijeme sve je manje molitve, sve je manje rada. Htio bih obratiti pozornost prema jednom i drugom. Ali ovaj put više prema radu. Ima zgoda u kojoj je Bog prekinuo Jošuu u molitvi i naredio mu da nešto čini za narod, da narod smiri. Umjesto da narod Bog smiri, On podiže Jošuu od molitve i naredi mu da on narod smiri, a ne da odgovornost prebacuje na Boga. Bog je Jošuu postavio za vođu i dao mu nalog da čini djela vođe, a ne da se u časovima kad treba nešto činiti pretvara u molitelja.

Kaže primjer, neka župna zajednica bila u velikom dugu, sastajali se župljani i molili Boga da im pomogne dug vrati. Pošli župljani na molitvu, a jedan koji taj puta nije mogao doći poruči: Bilo bi dobro da prestanemo Boga mučiti s tim problemom. I reče: „Bog želi osloboditi župu duga sredstvima koje nam je dao.“

I mi često činimo ono što su ovi vjernici činili. Pokušavamo na Boga prebaciti odgovornost koju nam je povjerio. Plačemo i vapimo Bogu za pomoć, a rješenje leži u našim rukama, u voljnosti da mi sami nešto učinimo.

Nisam protiv molitve. Naprotiv, kao vjernici moramo moliti Boga za pomoć. Bog uživa slušati naše molitve i uslišava ih. Ali, ne moramo ga moliti za onoj što sami trebamo činiti. Potrebno je moliti, ali dobro je u molitvi prestati jadikovati i moljakati, nego valja početi Boga slušati.

Nije dobro tražiti od Boga ono što sami možemo učiniti.