Sve malo pa opet čujemo riječi: „Bdijte i molite“. Bdjeli ili ne bdjeli, htjeli ili ne htjeli surađivati s Bogom, od Boga se ne može pobjeći ni sakriti.

Ponekada pomislimo da bi nam bilo bolje od Boga pobjeći, nego s Bogom surađivati.

Slobodno bježanje od Boga, neće nam nitko moći silom zasmetati. Naučili smo da se nije dobro suprotstavljati, nego valja svakome dati priliku da se uči na svojem osobnom iskustvu.

Ekstremno i slobodno znamo pokušati okolnosti života prilagođavati sebi. I nitko nas na tom putu ne može zaustaviti. Uvidjet ćemo kad li – tad li – da taj stil života ne vodi nikamo. Brzo ćemo uvidjeti da smo se nasukali ne na okolnosti nego na sebe same. I teško je tada izbjeći razočaranje. Kad god pokušaš pobjeći od neugodnih okolnosti, na kraju ćeš vidjeti da nije problem u okolnostima nego u tebi.

Prisjetimo se slike Adama i Eve: bježali od neželjenih scena, skrivali se, mislili da će tako riješiti mnoga pitanja. Znamo što se s njima dogodilo: postadoše problem sami sebi i svima drugima.

Dok smo na zemlji, ne igrajmo se skrivalica, ne bježimo od Bog. S Bogom surađujmo stvarajući ljepše i ugodnije trenutke svojega života.