Čuje se često kako se ljudi prsaju da su u pravu, da su pravedni, da su pošteni, da su iskreni, da cijene, da poštuju, da ljube, da su milosrdni, da ne kradu, da su razumni, da su netko i nešto. Sami sebe kite s mnogim izvrsnim kvalitetama, za koje se ne zna je li ih i svetac sve ima. I dogodi se da poznaš upravo takvog čovjeka, a znaš da je u njemu malo od onoga s čime kiti.

Tko je pošten, tko pravedan? Tko bi to od ljudi mogao procijeniti. Tko to može od ljudi zasigurno reći i ustvrditi da je bolji od onoga drugoga.

Način da saznamo imamo li one kvalitete s kojima se kitimo jest da se usporedimo s drugom stranom, da spoznamo u čemu nismo vrijedni. U čemu griješimo. Put i način kako to možemo postići jest uzeti ne neke zakone i neka ljudska mjerila, nego uzeti zakon nad zakonima u ruke, uzeti Evanđelje Božje u ruke, čitati ga, po njemu se mjeriti i uvidjeti u čemu smo pošteni, u čemu nepošteni, u čemu smo pogriješili u čemu nismo, u čemu smo milosrdni u čemu nismo, itd.

Neka ti Riječ Božja otkrije pravu istinu o tebi samome. To je mjerilo tvoje grešnosti, to je mjerilo tvoga poštenja. Riječ Božja pokazat će ti kakav jesi, a ne kakav misliš da jesi.