Župnik je pozdravio sve prisutne učitelje, nastavnike i učenike. Naglašeno je uz molitvu i zahvalu radost kada nastavnu i školsku godinu prate dobri učenici koji potiču na kulturno i pristojno vladanje. Nije dobro kada kroz godinu bude i scena koje nisu na ponos generaciji niti školi. Uvijek treba obratiti pozornost prema obrazovanju ali i prema formaciji čovjek i uljudnosti.
Za vrijeme Misnog slavlja naglašen je pogled prema osmašima koji napuštaju našu školu ikoji će se upisati u srednje škole poslije dobijenih svjedodžba o završenom osmom razredu. Neka im bude i od našega srca isprošen od Boga blagoslov…
Zahvalni govor osmaša – Mile Marijanović
Poštovani župniče don Ljubo, ravnatelju Zorane i svi iz uprave naše škole razrednici, svi učitelji i nastavnici, dragi prijatelji iz školskih klupa…
Dobio sam ugodnu zadaću da na kraju 8. razreda kažem nekoliko zahvalnih riječi.
Uskoro ponosni srednjoškolci, a sada smo još malo vaši dragi osmaši. Znamo da nismo bili po vašem kalupu, ali nas možda, upravo takve volite. I mi vas volimo takvi kakvi jeste. Pa smo vas pripremili ovaj ugodni govor.
Sve je počelo u jesen 2008. god. Tada smo prvi put ušli u školu i sudjelovali u nastavi. Od prvog do četvrtog razreda učila nas je učiteljica Žaklina Grle. Hvala joj na osnovama i temeljima našeg budućeg naobrazovanja.
Ulaskom u 5. razred započeli smo putovanje koje nije bilo lako, ali smo ga i dalje svi skupa uspjeli proći i doći do mjesta u kojem smo danas.
U 6. i 7. razredu počeli su naši prvi usponi ali i padovi. Počeli smo se ponašati neodgovorno. Vjerujemo u tom i takvom ponašanju često nismo shvaćali ni vas učitelje i nastavnike.
Ali, evo nas danas pri kraju osmog razreda. Nije se lako rastati od svega onoga što je u životu početno i temeljno, ali život i godine idu dalje….
Završeno je. Ovih osam godina je brzo prošlo. Sada nam se miješaju i radost i tuga. Radost jer nas čeka srednja škola, idemo naprijed, postajemo odrasliji, a nadamo se i pametniji. Tuga jer nas više neće biti u hodnicima, dvorištu i učionicama naše škole. Nije nam uvijek bilo ugodno. Bilo je ljutnje na nastavnike, suza zbog loših ocjena, svađa kojih nije trebalo biti… Ali, pamtit ćemo i one lijepe dane i trenutke: šale u razredu, mnoge izlete na koje smo odlazili, radost i veselje kad bi nešto dobro uradili. Rado ćemo se prisjetiti osnovno-školskih-nastavnih dana. Učili smo i naučili, što je tu je. Nadamo se da smo naučili ono osnovno: ono što znači biti čovjek.
Život nema repriza. Ali ovo nije kraj. Ovo je samo ono kad vi pređete preko praga naše učionice i kažete: DOVIĐENJA.
Posebna zahvala našoj razrednici Ivanki Krešić koja je trpjela našu nepodnošljivost i nezrelost. Mrsila i razmrsila mnoge naše nestašluke, koje bi na svršetku mirnim tonom bile zaključene.
Hvala cijelom, baš cjelovitom osoblju naše Osnovne škole Kruševo, na trudu, radu, razumijevanju.
Sigurni smo da će i generacije koje slijede u našoj školskoj zgradi znati ugodno provoditi školske i nastavne dane kao što smo ih provodili i proveli i mi sami.
Svima HVALA! Hvala vam što ste bili uvijek uz nas, pa i onda kad ste mislili bilo bi bolje drugačije. Hvala vam što ste nam bili potpora, što ste nas uvijek tjerali na više. Hvala vam što ste postali dio naših života. Hvala svima. Ovo vam nikad nećemo zaboraviti.
Na kraju i na početku, u svakom trenutku hvala Bogu i svim svecima koji su nas zagovarali i kod vas i kod sviju da nas ne kaznite, nego naprotiv nagradite.
U zahvalu Bogu otpjevajmo onako kako možemo i umijemo TEBE BOGA HVALIMO.
Pjesme koje su pjevane za vrijeme Mise:
- Ulaz: Uđite s hvalama
- Psalam: Hvalite Gospoda s nebesa
- Aleluja: Uskrsni aleluja
- Darovna: Izvore vode žive
- Pričest: Odzivam se Isuse, Veselo braćo kliknimo
- Iza zahvale: Tebe Boga hvalimo
- Otpust: Zahvali srcem prepunim