Zlobno ljudsko oko

zlobno ljudsko okoPročitaj slijedeće tekstove iz Biblije: (Iz 43, 16-21), (Fil 3, 8-14) i (Iv 8, 1-11). Sve su to tekstovi pete korizmene nedjelje (godina „C“)

Razmišljanje:

Žena ispred zlobnih tužitelja, Izrael ispred zla Babilona, Pavao pred Bogom dobra s velikim povjerenje. Mi pred Božjom riječju, pred sobom, pred drugim ljudima, ispred prošlosti i budućnosti promatramo sebe i sve druge ljude. Bog promatra uvijek dobrim očima, a mi: kako kada nekada očima dobra, ali nekada zlobnim očima…

Žena pred nepravednim sudištem: Teško nam je kad se otkriju naše mane, nevjere, kad se s razlogom ili bez razloga o nama loše priča. To boli. Malo je ljudi koji kažu: „Neka pričaju što god hoće“.

Budimo iskreni ne samo da nas krivo tuže nego i mi često tužimo i optužujemo drugoga, krivo i zlo gledamo, krivicu sa sebe na drugoga prebacujem, peremo ruke nad osudom drugoga, kao da se to nas i ne tiče, a pri tome sudjelovali smo u osudi drugoga.

Nismo ni svjesni: kršćani smo ne sudimo, ne prosuđujmo, nego naprotiv jedni drugima i sami sebi olakšajmo patnje i križeve života.

Umislili se tužitelji one žene da je Bog po Mojsijevu zakonu na njihovoj strani. Pa pomislili: Ako ovaj Isus koji za sebe kaže da je Bog, ako stane na njezinu stranu, stao je na stranu protiv Boga, protiv Mojsija, protiv sebe samoga. Osudiše ženu da bi osuditi Isusa.

Umislili se tužitelji da je Bog njihov. Ne umišljajmo se kao da je Bog naš… Ne umišljajmo se da će Bog po našem kalupu suditi ljude.

Isus stanuje u drugome, a ne u tebi koji optužuješ i sudiš. U takvom stanju on nije Bog za tebe nego Bog za drugoga.

Zatvorili smo se nekom svojom slikom Boga. Često smo zatvoreni i blokirani poput onih koji optužuju onu ženu iz evanđelja. Ali Isus ne bi bio Bog da misli onako kako oni misle. Isus ne piše grijeh na kamenu nego na pijesku, da ga se može brzo izbrisati.

Bog nikoga ne pita je li dobar ili zao, nego nas uči da nitko ne može Boga zarobiti za sebe. On nadilazi naša mjerila prosuđivanja. Ne osuđuje, ne ubija, on oživljava, ozdravlja, oprašta. I tko to takva Boga ne bi zavolio. Tko u njega ne bi povjerovao. Tko se ne bi potrudio biti prijatelj takvom Boga. Svatko tko je dobar takvom Bogu će rado pomoći.

Koliko više misliš pomoći, a ne osuditi to će više Bog u tebi za tebe biti.

Isus na sve zlobne oči, uši i jezike zlobnika ne šuti. I mi zar smijemo šutjeti kad u ime Božje trebamo progovoriti? Zar smijemo ostati po strani, ne pružiti ruku, utjehu, razumijevanje. Ma barem reci jednom, razumijem te u tvojim mukama, ne osuđujem te. Pitao netko nekoga: „Kako mogu oprostiti drugome?“ A, ovaj mu odgovori: „Jednostavno – prvo nemoj suditi ni osuđivati, drugo će samo po sebi nadoći“.