Još koji dan i božićno vrijeme će isteći, Božić – središnji blagdan božićnog vremena je iza nas. Sada kada imamo odstojanje od blagdana, ušli smo u vrijeme božićnog zatišja. Udaljili smo se od slavlja.  Iz razdaljine bacimo potpuniji, cjelovitiji pregled i pogled na sve ono što se zbivalo u blagdanskom raspoloženju.

Valja napraviti sažetak – u svemu što smo doživljavali valja podvući crtu. Dobro je ono bitno od bitnoga izvući na površinu, podvući i stvoriti odluku kuda i kako dalje.

Nadam se da svi možemo reći: Kako je bilo lijepo božićno vrijeme. Ni u jednom času nas nije ostavilo ravnodušnim. Bili smo u pokretu, obilazili rodbinu, prijatelje. Iz dana u dan svatko svakome čestita. Nitko ne okreće glave niti tko na čestitku odmahuje rukom. Božić nas je sve pokrenuo. Dobri i ugodni običaji nas povezali, „istjerali“ nas iz kuća u život, u događanje. Običaji nas na čas oslobodiše umorne i krute svakodnevnice. Bili smo drugačiji, bili smo nešto drugo. Doživljavali smo sebe i sve oko sebe na drugačiji ugodniji, ljepši, prirodniji način.

Sada kada kalendarski „ode“ Božić i božično vrijeme rado bih poželjeli i zavapili „stani Božiću“. Neka Božić stane u srcima. Neka nam ga nitko, ma taman i kalendarski prošlo božićno vrijeme, neka nam nitko Božić iz srca ne izgura.