Mi smo početkom ove godine (vidi ovdje), 18. siječnja imali predavanja o mogućem uzgoju smilja u Hercegovini i u Kruševu. Želja nam je da se naš narod i Kruševljani počnu baviti nečim. Nadamo se uz Božju pomoć onim od čega će imati koristi i uspjeh. Najgore je kada se ne bavimo ničim, kada nas vrijeme i nerad jedu i u uništavaju. Onaj koji se počne baviti nečim, toga će lančano izazivati aktivnost da se bavi i drugim djelatnostima. Rad ima svoj ritam i ima svoj krug zahvata koji se obavljaju kao popunjavanje jednog posla s drugim.
Vidim kada prođem Hercegovinom da se na više mjesta žuti zasađeno smilje. Na drugom mjestu, bijah o sv. Maloj Tereziji na Ledincu, pa sam vidio zasađene njive duhana, vjerojatno za privatnu proizvodnu škije. A onda svud uokolo loza i vinogradi odjeveni jesenjim ruhom. Sve je to uspjeh naših radišnih ruku. Kudikamo bi bilo lijepo vidjeti da je sve oko nas u aktivnosti i životu, ali nije, nadamo se boljim danima…
Onome koji radi namaknut će se i koja „para“. Nije valjda tolika nesreća oko nas da više vrijeme parola „ne isplati se“ nego „bit će nešto“. Ubi nas pojam parola „ne isplati se“. Učimo se raditi. Onaj koji zna obavljati jedan posao, koji ima radnu naviku lakše će prionuti uz drugi posao. Onaj koji se ne nauči raditi, koji nema radne navike bit će i ostati kritičar koji će različitim kritikama i kritizerstvima hraniti svoj nerad.
Dobri Bože blagoslovi onoga koji radi, koji marom svojega uma i vrijednih ruku nastavlja usavršavati tvoje započeto stvarateljsko djelo. Tamo gdje si ti bit će sve dobro. Budi s nama u vijeke vjekova, amen!