• Naviknutost,
• ukalupljenost,
• ponavljanje istoga,
• ne htjeti učiniti nešto novo,
• imago tipico,
• uvijek isto,
• zatvorenost,
• ja ovako i nikako drugačije

sve su to riječi koje govore o čovjeku koji ne želi ni tamo ni amo, nego tu gdje jest. Misli: pa kako god je da je, neka ostane ovako. Je li zadovoljan, jeli smiren, jeli uspješan, ostaje pitanje. Kako je tako je. Ne želi nikakve promijene.

Ne mogu razumjeti takve ljude, na svakoga su ljudi, svatko im je kriv, a krivica je tamo gdje jest, u njima samima i nigdje drugdje. Vrlo teško im je moguće pomoći. Često djeluju napeto, živčano, u raspravama jednostrani, usmjereni, ne prihvaćaju nikakve komentare, nikakve druge stavove. Ne žele ostaviti stroga čovjeka u sebi, ne žele tražiti nešto što će ih ispuniti. Boje se učiniti u pravi čas pravi iskorak. To su najčešće kukavice, plašljivci.

Takvi često glume sve kvalitete, beže od ljudi da ih ljudi ne bi otkrili. Ima priča koja govori u tom pravcu.

U nekom vlaku sjedili putnici u kupeu. Jedan je od njih djelovao nemirno. Na svakoj stanici gdje bi vlak stajao, ustajao bi, gledao kroz prozor. Poluglasno nešto promrmljao. Nitko nije razumio što govori. Otvarao, zatvarao, sjedao, ponovo ustajao. Unosio je u cijeli kupe nervozu. Kad bi ponovo vlak stao, više ljudi nisu gledali ni u što drugo nego u nervoznog suputnika, i njegovo ponašanje.

Jedan ga od suputnika: «Gospodine, mogu li vam pomoći?» Ne, ne hvala lijepo.

I opet nastavi, ustajati i sjedati. Ovaj će mu opet: „Stvarno nešto vas muči, mogu li vam pomoći“.

Ovaj će mu: «Ma ne! Imam samo jedan problem, a vi mi u njemu ne možete pomoći. Ja sam već davno trebao izaći. Ali, mi se ne izlazi jer mi je ovdje, toplo, ugodno i lijepo.»

Naučio se tu gdje jest, ali je živčan, napet, muči sebe i sve oko sebe. Stalno nešto traži, a ništa ne nalazi.

Ima takvih ljudi: Ne daju mira ni kućnoj čeljadi, ni selu, galame, viču, sami sa sobom pričaju, govore da su oni jedini pravi, a nemirni su i svakakav.

Ako si i ti takav! Iziđi iz umišljene udobnosti. Ti se promijeni, mijenjat će sve oko sebe. „Iskoči“ iz lažne i umišljene udobnosti u kojoj smetaš svima oko sebe.

Često nam iz godine u godinu i Božić i božićni dani ne budu baš radosni, lijepi i ugodni. Nervozni smo i živčani. Nitko nam nije kriv nego sami sebi. Kad bi samo malo obratili pozornost na ljude s kojima iz dana u dan živimo tada bi pazili jedni na druge i ne bi unosili u svoje dom, nemir, nervozu, ljutnju i namrgođenost, nego bi unosili mir, smirenost, radost i sreću.

Prozrači se, unesi čist zrak u sebe…