Ovih tjedan i dana raspisali se o odmoru, ljetnom odmoru. Kažu da ima i zimski. Raspisali se i raspričali o ljetnom odmoru. Na putu odmora, traži se s kim će se i kada će se. Gledaju u dlan i traže pravac. Jedni upravčili na „Otok bez milosti“, drugi odoše na Bol bolovati, treći pohrlili na otok „Sv. Marka“ u osamu. Oni odoše na onaj bliži – Prvić, oni na onaj dalji što se s Visa gleda. Pogasili se mobiteli ili stavili na bešumno s vibracijom da ih protrese. Odredili i dali zadatak mobitelu tko ih smije, tko ne smije zvati. Poslušan mobitel nemaš šta. Otišli na tri tjedan, i baš ih briga, otišli i gotovo…

Oni opet drugi koji imaju zamjenu koji su na liniji s nekim otišli na koji dan ili koji sat, trknuli na more ili na planine.

Oni „do kojih nitko ne drži“ držali se parole „neka njih na moru, ja ću u lavoru“.

U biti što je to odmor, što znači otići na odmor. Kako se može ići na odmor? Može se otići na more, na planini, ali kako ćeš otići na odmor. Što znači otići i reći da si na odmoru? Ne jedanput čuo sam kako se vratiše s odmora, pa kažu: „umorni su“.

Oni koji su trčali na odmor, oni za koje se nije ni znalo gdje su ni kako su, ne da bi se za njih trebalo znati nego zato što su se skrivećki odmarali, ostaje pitanje jesu li se odmorili, i što im je značilo to što nisu bili tamo gdje su veći dio godine. Ako su se odmorili, to bi moglo značiti da im je drago što su se vratili tamo odakle su otišli na „odmor“. E, baš me zanima je li im drago što su se vratili „na bauštelu“.

I opet na početku i na kraju ostaje pitanje: Što je to odmor? Što znači otići na odmor? Što znači odmoriti se?

Istina je dobro je smiriti se, sabrati se. Ali ovi odmori koji se nameću, koji su moderni i kao eto popularni, pitanje je su li stvarni odmor i odmori, u tišini, u osami, jesu li smirujući….

I ove godine mnogi će se vratiti s odmora gori nego što su na odmor otišli….