Teške riječi: Susjedu nešto došlo pa izazvao susjeda. Ne bira riječi kakvim bi ga napao i teško optužio. Sasipao riječi „k’o iz rafala“. Toliko brzo pričao da mirni susjed nije mogao doći do riječi. Kada je napadač stao da udahne, mirni susjed smireno i hladno čudeći se reče napadaču: „Što tuplji duhom, to drskiji jezikom“.

Kasno lijeganje u krevet: Dvije se kume razgovaraju. Jedna kaže: „Znaš li ti kumo, u našoj mladosti nije bilo ovako kao kod današnje omladine. Svi izreda kasno, iza pola noći, kući dolaze, pa po cio dan spavaju. A kuma će na to: „E moja kumo oni kažu to nije kasno nego rano, za nas je to noć, a za njih jutro, pa su rano došli, a ne kasno kao što ti kažeš“. Ajde moja kumo nemoj divaniti njihovim jezikom. Uvijek se govorilo: „Tko kasno liježe, svi od njega bježe“.

Što bi cura više voljela: Razgovaraju dva momka o curama. Jedan hvali plavušu, drugi garavušu… Sluša sve to stari djed, pa priupita unuka i njegova kolegu. E, kad tako razgovarate o curama: „Što mislite je li curi draže kad joj se kaže da je lijepa ili da je mudra. Jedan odmah upade, da je lijepa, drugi da je mudra… Djed sluša pa odgovori: „Istina je da cure vole ljepotu,… ali, jao ljepoti, ako razuma nema“.