Drugi dio liturgije bdijenja su biblijska čitanja, čitali smo ih tri, čitači su srednjoškolci: Domagoj, Mihovil i Valentina, svako čitanje propraćeno je psalmom, i onda svečano pjevanje „Slava Bogu na visini…“. Glasovi i tonovi sva tri zvona milozvučno se razliježu crkvom, a tako i cijelim Kruševom, završili smo korizmu – veliki tjedan, započeli smo Uskrs – uskrsno vrijeme…
Treći dio je „Krsna služba“, obnova obećanja koja su u ime naše na krštenju dali naši roditelji i kumovi, pjevanje Litanija sviju svetih s naglaskom na hrvatske svece, blaženike, i mučenike, blagoslov krsnog zdenca, blagoslov naroda Božjega…
Četvrti dio, euharistijska služba, pričest,…
Peti dio, blagoslov hrane, crkva je prepuna košarica sa hranom. U Kruševu se hrana blagoslivlja u subotu na večer na svršetku „Liturgije bdijenja“. U košaru se stavi sve ono što se stavlja obitelji na uskrsno jutro za doručak, ide župnik kroz crkvu te u osmjehu i raspoloženju svete kapljice blagoslovljenu vode rasipa po hrani ne samo onoj u košaricama nego na svu hranu koju ćemo blagovati, moli neka nam hrana bude na zdravlje našega tijela…
Prilazimo kraju Liturgije bdijenja, pjevamo „Kraljice neba, svečani blagoslov, i „Idite u miru, aleluja, aleluja…“.
Sjećam se dobro kada sam prvi puta bio na Liturgiji bdijenja, bilo je to davne 1967. Župne crkve nismo imali. Liturgija bdijenja bila je vani u dvorištu. Bila je zapaljena velika vatra, kao da ćemo klačinu pržiti, a naš župnik iz kapele tako smo zvali župnu kuću predmoli sve molitve koje danas više razumijem nego li tada, ali ostala mi je u sjećanju velika vatra, i na kraju bdijenja razdragano dječje preskakanje vatre…, imalo je to preskakanje i svoje značenje…