Prgava baba: Susreo sam ne jednu prgavu osobu, ali što sam susreo jednu prgavu babu, ta se ne može usporediti ni s jednom od mnogih drugih. Kune baba, proklinje, psuje…. Bože sačuvaj. Ali ta ista baba, moli i posti kao rijetko tko. Pomiješala baba i sveto i đavleno. Sve je ona strpala u svojoj osobi. Objasnit joj i razoputiti sveto od vraženog je nemoguća misija. U korizmi priča baba kako posti, moli, ali odmah dodaje priču, kako je susjeda uvrijedila i da joj neće nikada oprostiti. Da bi se priča skratila jednostavno joj rekoh: „Postiti, a ne prostiti mala je vajda“.

Šala i ne šala: Danas ljudi znaju ljudima svašta reći, i onda dodaju: „Ja sam se šalio“. Nije dobro ne prihvaćati šalu. Ali ni šala nije dobro došla u svako doba. Ljudi danas zbilja nemaju granice. Tako je jedan pristupio u društvu gdje sam se nalazio i provaljuje kojekakve „svoje mudrice“, ali neumejsne i ne prilagođene času i osobi kojoj su usmjerene. U nemogućnosti da se takvo nešto podnosi, rekoh: „Mora čovjek znati kamo će mu pasti strijela, prije nego što je baci. A vaša svaka odaslana ‘strijela’ degenek zavrjeđuje“.

Kultura rodnog kraja mog: Napisao netko knjigu s naslovom „Kultura rodnog kraja moga“. Dobra knjiga i sadržajna. Zamotao pisac u lijepi omot jednu knjigu i pošao je pokloniti prijatelju. Došao kod prijatelja… prijatelj lista list po list, tu i tamo se zadrži,… nastavi prelistavati,… tako do kraja knjige. Zahvali prijatelju na daru, pohvali mu knjigu i doda: „Da si pisao knjigu ‘Nekulutra rodnog kraja moga’“ mogao si još koju ovako debelu napisati.

Veliki stomak: Kažu da je nekada bilo popularno biti debel, velika stomka. Govore da je to bio znak imućna domaćinstva. Danas, koliko je tko imućan teško je reći, ali nije popularno biti debel niti imati veliki stomak. U nekoj zgodi: pošla gospođa u školu po unuka. Na ulazu u školsko dvorište susretne čovjeka koji ima neobično velik trbuh. Pozdravi debelog i upita ga: „Gospodine, vi čekate dijete?“. Odgovori debeli: „Ne, To je od piva“.

Muž i žena: Ima ona priča koja kaže. Kada prođeš selom ako se čuje galama iz kuće to je znak da se muž bori za prevlast. Drugi put kad naiđeš više galame nema: to je znak da je žena pobijedila. I končano od ženina terora muž umro. A, žena dala sagraditi lijepu grobnicu i natpis (epitaf) na spomeniku. Napisala je: „Počivao u miru, dok ja ne dođem“.

Muž i žena se spremaju u grad: Nekom zgodom dogovorili se muž i žena krenuti u grad. Muž se spremio, obrijao, i čeka… Spremila se i žena,  dolazi mužu i samo što ne reče „Hajdemo“, ali pogleda muža i upita ga: „po što se nisi obrijao“. A on, umoran od čekanja doda: „Obrijao sam se kad si se ti počela spremati“.