Razmišljanje u rujnu: Rujan je mjesec novih početaka, poglavito u školama. Uz škole je usko vezana i radna navika. Radna navika je za budućnost svakoga čovjeka, svakoga djeteta, cijeloga naroda bitna. U školama i izvan škola treba se učiti raditi. Sve više je ljudi koji prođu, sva razdoblja školovanja i ljudskog uzrasta, a radne navike nisu ni stekli, odrasli a ne znaju raditi. Ne opravdavaju titulu koja im stoji na papiru. I kada dođe vrijeme da treba naći radno mjesto raznim vezama i vezicama zauzme se radno mjesto ne da bi se radilo nego da bi se plaća dobivala. Takvi postaju ne radnici nego uhljebljivači, oni su neplodni radnici, biblijski rečeno „neplodna smokva“. Tu su na radnom mjestu da nakon određenog vremena dobiju novac. To nisu radnici nego stražari i čuvari radnog mjesta.

         Plaća se dobiva ne radnim mjestom nego uspješnim, plodonosnim radom na radnom mjestu. Radnik je vrijedan svoje plaće, ali zarađene.

         Stražar dobiva plaću jer mu je na radnom mjestu zadatak biti stražar, učitelj dobiva plaću jer mu je na radnom mjestu zadatak ne biti u učionici nego učiti, odgajati,  naučiti i odgojiti učenika.

         Svatko treba opravdati svoje radno mjesto i na temelju opravdanosti dobiti zarađenu plaću. Plaća se ne dobiva zato što se došlo na radno mjesto.

         Čovjek se grozi na vijest da nekom radniku nije plaća dodijeljena, ali je isto tako ružno vidjeti neradnika i sirovog uhljibljivača na radnom mjestu.