Don Vlado se rodio 6. 2. 1940. na Selištima. Osnovnu školu pohađao je na Selištima i Mostaru, gimnaziju u Dubrovačkom sjemeništu, a teologiju u Zadru i Splitu. Zaređen je za svećenika 29. 6. 1967. u Splitu. Mladu misu je slavio na Illindan 20. srpnja 1967.

Prva služba poslije ređenja bila mu je župnička, u Smokvici do 1971. Dubrovački biskup Severin Pernek imenovao ga je za svojega tajnika 1971. Uz biskupa je ostao cijelo vrijeme dok je Pernek upravljao biskupijom. U isto vrijeme dok je bio tajnik vršio je i druge službe u Ordinarijatu, te pomagao na župama koje bi trenutno ostale bez župnika. Potkraj 1990. imenovan je ekonom biskupije i sjemeništa. U listopadu 1991. došlo je do četničke invazije na dubrovačko područje. U četničkoj invaziji na Konavle cijelo područje Konavala ostalo je bez ijednog svećenika. Don Vlado se odvažio otići u blokirani Cavtat i cijele Konavle. Želio je biti potpora i zaštita onima koji su ostali na okupiranom području. Po oslobođenju Cavtata don Vlado je i službeno imenovan župnikom Cavtata i konavoskim dekanom. Bilo je to 8. 3. 1993. Poslije imenovanja za župnika u Cavtatu don Vladu je slijedila organizacija obnove, povratak prognanog stanovništva iz Cavtata. Slijedila ga je teška materijalna a još teža ona duhovna i psihička obnova župljana. Don Vlado kao veliki domoljub i rodoljub bolno je doživljavao sve ono negativno što se tih godina događalo u Cavtatu i cijelom hrvatskom narodu. Uz sve nedaće koje je hrvatski narod proživljavao nije mogao prežaliti da su 2000. godine na vlast došli oni „bivši“. U mukama i bolima proživljavanja svega što se tih dana odigravalo na nivou cjelokupnog hrvatskog naroda pokosila ga je kljenut srca 13. 1. 2000., poslije završene sv. Mise i što se pošao spremati na sprovod u Kaštele pokojnom biskupu Žaniću.  Pokopan je 15. 1. 2000. na groblju Sajmište u Kruševu