Čule biskup Petar – 1898.

biskup ČuleRođen je u Čulama 18. 2. 1898., od oca Jure (Juriše) i majke Jake r. Šarac. Školovao se u Ljutom Docu, od 1909. u travničkom sjemeništu. Maturirao je 1917. Teološke studije pohađao je u Sarajevu od 1917.-1921. Za svećenika je zaređen u Sarajevu 20. 6. 1920. Postdiplomske studije je nastavio u Innsbrucku, gdje je 1923. doktorirao iz teoogije. Bio je prefekt u Napretkovu konviktu do 1929. Kroz to vrijeme bio je profesor na gimnaziji u Mostaru. Službu arhivara u Mostarskom ordinarijatu obavljao je od 1926. Poslije smrti biskupa Mišića, 1942. Čule je imenovan. Mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrakanskim. Biskupijom je upravljao u teškom razdoblju Drugog svjetskog rata, te također u isto teškom poslijeratnom razdoblju. Protiv njega su komunističke vlasti organizirale namješteni sudski proces. Pritvorili su ga u travnju 1948. i već u srpnju je bio osuđen na jedanaest i pol godina zatvora. U zatvoru je proživljavao sve moguće vrste tortura. Pokušali su ga ubiti, 1951., kada je skupa s skupinom zatvorenika prevožen iz Zenice u Srijemsku Mitvoricu. Tada su vagon u kojemu je bio Čule otkačili od kompozicije vlaka i ostavili ga na otvorenoj pruzi. Namjestili su da na vagon naleti teretni vlak. Biskup je preživio sudar s prelomljenim nogama. Iz zatvora je pušten u jesen 1955. na uvjetnu slobodu. Od početka 1958. ponovno vodi upravu biskupija. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru, 1962.-1965. Zabilježen je ostao njegov istup pred 2172 saborskih otaca, bilo je to na 16. općoj saborskoj sjednici, 10. 10. 1962. Biskup je govorio o sv. Josipu te je predložio da se sv. Josip unese u Kanon mise. Saslušavši taj izvanredni i briljantni intervent, papa Ivan XXIII je odmah, ne čekajući glasovanje Sabora, odlučio prihvatiti prijedlog biskupa Čule. Od tada taj dio Kanona glasi: „U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa zaručnika Djevičina, kao i …“

Doživio je 60 obljetnicu svećeništva, 1980. i 40 obljetnicu biskupstva, 1982. Primio je nagradu od Svetoga Oca, koji ga je uzdigao na stupanj naslovnoga nadbiskupa, giufitanskoga. Preminuo je 29. 7. 1985. Pokopan je u kripti mostarske katedrale.